Piše: Alexander Hammond
Godine 1820. 94% svjetskog stanovništva živjelo je u krajnjem siromaštvu. Godine 1990. 34,8%, a u 2015. godini samo 9,6%.
U utorak je obilježena 25. godišnjica Međunarodnog dana Ujedinjenih naroda za iskorjenjivanje siromaštva. Datum se namjerno podudara s 30. godišnjicom „Poziva na akciju“, u kojoj je u francuskoj kampanji borbe protiv siromaštva, otac Joseph Wresinski, zatražio od međunarodne zajednice, ispred 100.000 Parižana, da “pokuša iskorijeniti ekstremno siromaštvo”.
Kako bi obilježili tu godišnjicu, Antonio Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, predstavljen je u kratkom videu kojem procjenjuje trenutno stanje siromaštva u svijetu. Unatoč tome što je u nekim regijama istakao probleme poput nezaposlenosti, nejednakosti i sukoba, Guterres je tačno primijetio da je od 1990. godine svijet ostvario “izuzetan napredak u iskorjenjivanju siromaštva”.
Iako treba priznati da mnogi problemi ostaju, važno je razmotriti koliko smo daleko došli.
Naglo smanjenje siromaštva
Brzina ublažavanja siromaštva u posljednjih 25 godina bila je historijski velika bez presedana. Ne samo da je udio osoba u siromaštvu rekordno nizak, i to uprkos tome što je populaciju planete povećana za 2 milijarde, nego je ukupan broj ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu također opao.
Kao što Johan Norberg piše u svojoj knjizi Progres, “Ako biste morali odabrati društvo za život, ali da ne znate kakav bi bio vaš društveni ili ekonomski položaj, vjerojatno biste odabrali društvo s najmanjim udjelom (a ne najnižim brojevima) siromašnih, jer je to najbolja procjena života prosječnog građanina. ” Pa, 1820. godine 94 posto svjetskog stanovništva živjelo je u ekstremnom siromaštvu (s manje od 1,90 dolara dnevno prilagođeno kupovnoj moći). Godine 1990. ta je brojka iznosila 34,8 posto, a 2015. godine samo 9,6 posto.
U posljednjem tromjesečju stoljeća, više od 1,25 milijardi ljudi pobjeglo je od ekstremnog siromaštva – što je jednako brojci od više od 138.000 ljudi (tj. 38.000 više od pariških ljudi koji su dočekali oca Wresinskog 1987.) svakodnevno se uklanjaju iz siromaštva. Ako vam je potrebno pet minuta da pročitate ovaj članak, još 480 ljudi će pobjeći iz okvira krajnjeg siromaštva do trenutka kada završite. Napredak je strašan. Godine 1820. samo 60 miliona ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu. U 2015. godini 6,6 milijardi nije.
Sada razmotrimo one ljude koji su još uvijek zarobljeni u krajnjem siromaštvu. Na web stranici stipdendiste Univerziteta Oxford, Maxa Rosera, Naš svijet u podacima, korištena je baza podataka Svjetske banke kako bi procijenio da je u 2013. godini bilo 746 miliona ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu. Od tih ljudi, nešto više od 380 miliona stanovnika boravilo je u Africi, a Nigerija je imala najveći broj (86 miliona). Istovremeno, 327 miliona ljudi u ekstremnim siromaštvu živjelo je u Aziji, s najvećim udjelom Indije (218 miliona). Kina je imala 25 miliona. Preostalih 35 miliona živjelo je u Južnoj Americi (19 miliona), Sjevernoj Americi (13 miliona), Okeaniji (2,5 miliona) i Evropi (0,7 miliona).
Drugim riječima, od ukupnog broja onih koji žive u ekstremnom siromaštvu, više od 40 posto stanovalo je u samo dvije zemlje: Indiji i Nigeriji.
Najsiromašniji među siromašnim
Od reformi ekonomske liberalizacije 1991. godine, prosječni prihod Indije povećao se za 7,5 posto godišnje. To znači da se prosječni dohodak više nego utrostručio tokom zadnje četvrti stoljeća. Kako se bogatstvo povećalo, stopa siromaštva u Indiji pala je za gotovo 24 posto. No, najznačajnije, za Dalite – najsiromašnije i najniže kaste u indijskom društvu – stopa siromaštva u tom razdoblju smanjila se čak brže, za 31 posto. To znači da u narodu koji ima daleko najveći broj ljudi u ekstremnom siromaštvu, oni na samom dnu društvenih slojeva ostvaruju najbrži rast.
Sličan trend može se vidjeti u Nigeriji. Od novog milenija, bruto domaći dohodak po stanovniku povećao se za više od 800 posto, od 270 dolara do preko 2.450 dolara. Puno je posla, ali ovaj nivo napretka pokazuje da je čak iu najsiromašnijim zemljama brzina ekonomskog rasta ohrabrujuća.
Kako bi se pomoglo najsiromašnijima, razmotrite učinak kapitalizma koji je imao posljednjih 200 godina u ublažavanju krajnjeg siromaštva. Industrijska revolucija pretvorila je nekad osiromašene zapadne zemlje društva obilja. Novo doba globalizacije, koje je započelo 1980. godine, uočilo je svijet u razvoju kako ulazi u globalnu ekonomiju i dovelo do najvećeg bijega od siromaštva ikad zabilježenog. To je nešto što bi pokojni otac Wresinski želio proslaviti.
Izvor: FEE
Preveo: Danijal Hadžović
