Šta znači konzervativizam?

Svako ko pokušava objasniti značenje konzervativizma odmah se suočava s paradoksom. Većina konzervativaca izbjegava velike teorije u korist prakse. Marksisti mogu posvetiti svoj život proizvodnji definicija marksizma; konzervativci radije nastavljaju s obnašanjem vlasti. U tom smislu konzervativizam je ono što konzervativci rade. Ipak, izraz “konzervativni” nije beskonačno elastičan: postoje temeljna načela koja vode konzervativce u praksi vladanja.

Konzervativci se vole držati drevnih načina izvođenja stvari iz kombinacije osjećaja i pragmatizma. Osjećaj jer vole poeziju prošlosti, a pragmatizam jer se brinu da apstraktni nacrti mogu proizvesti katastrofe. Otto von Bismarck definirao je politiku kao “umjetnost mogućeg”, izraz koji je kasnije oživio R.A. Butler, britanski plemić. Winston Churchill je žalosno rekao da je “preferirao prošlost u sadašnjosti i sadašnjost u budućnost“. Michael Oakeshott, filozof, rekao je da biti konzervativac znači “prefefirati poznato ispred nepoznatog, preferirati oprobano ispred neoprobanog, činjenicu ispred misterije, činjenično ispred mogućeg, ograničeno ispred nebouzdanog, obližnje ispred udaljenog, umjereno ispred neumjerenog,  dovoljno ispred perfektnog, trenutnu radost ispred utopijskog blaženstva“.

U njemu leži prvi princip: protivljenje konceptima „samo nebo je granica“. Drugi princip je važnost elitizma. Neki konzervativci (naročito u Evropi) vjeruju u važnost očuvanja uloge tradicionalne vladajuće klase. Drugi vjeruju u važnost stvaranja obrazovane manjine – Samuel Taylor Coleridge je to nazvao “čarijom” koja može sačuvati visoku civilizaciju u demokratskom društvu. Većina konzervativaca vjeruje u važnost discipliniranja demokratije kroz različita ustavna ograničenja kao što su reprezentativna demokratija, moćne revizorske komore, Vrhovni sudovi i povelje o pravima. Treće načelo je vjerovanje u “pripadnost”. Savremeni liberalizam filozofija je aerodromskog hotela: liberali vjeruju da se ništa ne smije miješati u moć maksimalne učinkovitosti slobodne razmjene. Konzervativizam je filozofija udobne seoske kuće; konzervativci vjeruju prije svega da trebaju imati mjesto koje mogu nazvati kućom. Oni daju veliku važnost patriotizmu, jer je nacionalna država zbirka istomišljenika. Imaju veliko poštovanje za staromodne uglednike koje su čvorovi lokalnih društava. Osnovni razlog zašto su konzervativci zabrinuti za slobodno kretanja ljudi jeste zbog toga što  slobodno kretanje pretvara društvo u zajednicu ugovora, a ne “domovinu” koju zauzimaju ljudi koji dijele zajedničku historiju.

Ova definicija konzervativizma ukazuje na jednu od velikih neobičnosti našeg vremena: da mnogi ljudi koji se smatraju konzervativcima su daleko od toga. Britanska Konzervativna stranka – ili dominantna frakcija u njoj – nastavila je svoj san o napuštanju Evropske unije unatoč činjenici da je u to bilo uključeno u razbijanje 45 godina historije, prihvaćanjem referenduma i guranjem zemlje u sukobe. Američkom republikanskom strankom dominira čovjek koji nema nikakvih konzervativnih osobina: on je lično neotesan, prežderava se u fast foodu, vodi politiku preko Twittera i igra na kartu borbe protiv establišmenta.

 

Izvor: The Economist
Preveo: Danijal Hadžović

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *