Ekonomisti obično mogu objasniti prošlost i ponekad predvidjeti budućnost – ali ne bez pomoći. Jedan od najvažnijih alata na raspolaganju je Nashov ekvilibrijum, nazvan po Johnu Nashu, koji je 1994. godine za njeno otkriće dobio Nobelovu nagradu. Ovaj jednostavan koncept pomaže ekonomistima da utvrđuju kako konkurentne kompanije određuju svoje cijene, kako vlade treba da dizajniraju tendere kako bi najviše dobili od ponuđača i kako objasniti ponekad samoporažavajuće odluke koje donose grupe. Šta je Nashov ekvilibrijum i zašto je to važan?
Jedna od najpoznatijih ilustracija je dilema zatvorenika: dva kriminalca u odvojenim zatvorskim ćelijama imaju istu ponudu od javnog tužioca. Ako oboje priznaju krvavo ubistvo, svaki se suočava sa deset godina u zatvoru. Ako neko ostane tih, a drugi prizna, onda će cinker biti slobodan, a drugi će se suočiti sa doživotnim zatvorom. A ako obojica drže svoj jezik za zubima, onda se svaki od njih suočava s malom kaznom, od samo godinu dana iza rešetaka. Kolektivno, bilo bi najbolje da oboje budu tihi. Međutim, s obzirom na postavku, ekonomista naoružan konceptom Nashovog ekvilibrijuma bi predvidio suprotno: jedini stabilan ishod za obojicu je da priznaju.
Prema Nashovom ekvilibrijumu, svaka osoba u grupi donosi najbolju odluku za sebe, na osnovu onoga što ona misli da će drugi učiniti. I niko ne može učiniti bolje promjenom strategije: svaki član grupe radi što je moguće. U slučaju dileme zarobljenika, držanje jezika za zubima nikada nije dobra ideja, bez obzira na to šta bi drugi mafijaš odabrao. Budući da je jedan osumnjičeni možda već progovorio, cinkarenje omogućuje da izbjegne doživotan zatvor drugom. A ako je drugi držao jezik za zubima, onda ga priznanje oslobađa. Kad ga primijene u realnom svijetu, ekonomisti koriste Nashov ekvilibrijum kako bi predvidjeli na koji način će kompanije odgovoriti na cijene svojih konkurenata. Dvije velike kompanije koje postavljaju strategiju određivanja cijena će se vjerovatno takmičiti međusobno kako će stisnuti kupce teže nego što bi mogle da se suočavaju sa hiljadama konkurenata.
Nashov ekvilibrijum pomaže ekonomistima da shvate kako odluke koje su dobre za pojedinca mogu biti užasne za grupu. Ova tragedija običaja objašnjava zašto mi ostavljamo manjka riba u moru i zašto emitujemo previše ugljenika u atmosferu. Svima bi bilo bolje samo da se složimo da se suzdržavamo. Ali s obzirom na to šta svi drugi rade, ribolov ili emisija plinova sa individualnog aspekta imaju smisao. Osim što objašnjava propast i sumornost, on pomaže i kreatorima politike da riješe ozbiljne probleme. Naoružani Nashovim ekvilibrijumom, ekonomisti tvrde da su prikukupili milijarde za javno dobro. Britanska vlada je 2000. godine iskoristila njihovu pomoć u dizajniranju posebnog tendera kojim je prodala svoje licence z za 3G mobilne telefone za 22,5 milijardi funti (35,4 milijarde dolara). Njihov trik je bio da se tender tretira kao igra, i postavili su takva pravila u kojima je najbolja strategija za ponuđače bila da daju bikovske ponude (pobjednički ponuđači bili su manje zadovoljni ishodom. Danas Nashov ekvilibrijum podupire modernu mikroekonomiju (iako s nekim poboljšanjima). S obzirom da obećava ekonomistima moć da odaberu pobjednike i gubitnike, lako je vidjeti zašto.
Izvor: The Economist
