Kapitalizam je pretrpio niz snažnih udaraca u proteklom desetljeću. Duboki je osjećaj da je to sistem koji je namijenjen vlasnicima kapitala na štetu radnika. Godine 2016. istraživanje je pokazalo da više od polovine mladih Amerikanaca više ne podupire kapitalizam. Taj gubitak vjere je opasan, ali je također upozoravajuć. Današnji kapitalizam ima ozbiljan problem, a ne samo onaj o kojem protekcionisti i populisti žele pričati. Život je postao previše udoban za neke kompanije u staroj ekonomijji, dok su u novoj ekonomiji tehnološke kompanije rapidno izgradile tržišnu snagu. Potrebna je revolucija – ona koja oslobađa konkurenciju, spušta nenormalno visoku stopu dobit i osigurava da se inovacije mogu odvijati i u sutrašnjici.
Zemlje su reagirale s ciljem da podstaknu konkurentnost i ranije. Početkom 20. stoljeća Amerika je razbila monopole u željeznici i energetskom sektoru. Nakon drugog svjetskog rata, Zapadna Njemačka stavila je stvaranje konkurentnih tržišta u središte svog projekta izgradnje nacije. Uspostava evropskog jedinstvenog tržišta, projekt koji je predvodila Margaret Thatcher, cijenio je otvoranje domaćih tržišta dinamičnim stranim kompanijama. Ronald Reagan poticao je konkurenciju diljem američke ekonomije.
Slična transformacija je i danas potrebna. Od 1997. godine koncentracija tržišta porasla je u dvije trećine američkih industrija. Desetina ekonomije sastoji se od industrija u kojima četiri kompanije kontroliraju više od dvije trećine tržišta. U zdravoj ekonomiji očekuje se da će konkurencija dobit obarati, ali slobodni novčani tok kompanija je 76% iznad 50-godišnjeg prosjeka, u odnosu na BDP. U Evropi trend je sličan, iako je manje ekstreman. Prosječni tržišni udio najveća četiri preduzeća u svakoj industriji porastao je za tri postotna boda od 2000. Na oba kontinenta dominantna preduzeća postala su teža za micanje.
Njihovi službenici se podsmjehuju ideji da im je lako. Međutim, konsolidirana tržišta se uspostavljaju samo na domaćem terenu, tvrde oni, dok globalizacija zagrijava peć konkurencije. No, u industrijama koje su manje izložene trgovini, kompanije ostvaruju ogromne povrate. Globalni skup abnormalnih profita izračunavamo na 660 milijardi dolara, od čega je više od dvije trećine ostvareno u Americi, a trećina od toga u tehnološkim kompanijama (vidi Specijalni izvještaj).
Nisu sve ove rente tako očite. Google i Facebook korisnicima pružaju usluge besplatno. No, zahvaljujući oglašavanju, suptilno povećavaju troškove drugim kompanijama. Nekoliko industrija starih ekonomija s visokim cijenama i masnim dobitima skrivaju se ispod površine trgovine: kreditne kartice, farmaceutska distribucija i kreditna provjera. Kada se javnost izravnije bavi oligopolistima, problem je jasniji. Američki zaštićeni zračni prevoznici naplaćuju više od evropskih vršnjaka i isporučuju lošiju uslugu. Kablovski operateri zloglasni su zbog visokih cijena: prosječni kupac pay-tv u Americi procjenjuje se da će danas potrošiti 44 posto više nego u 2011. U nekim slučajevima javni gnjev otvara vrata novopridošlicima poput Netflixa. Prečesto, međutim, to nije slučaj. Berze vrednuju čak i prema mušterijama dobronamjerne kompanije kao što su Netflix i Amazon kao one koji će postati monopoli.
Rast tržišta pomaže u rješavanju nekoliko ekonomskih zagonetki. Uprkos niskim kamatnim stopama, kompanije su ponovno uložile skroman udio svojih enormnih dobiti. To bi moglo biti zato što prepreke konkurenciji vežu ruke čak i onim novim kompanijama koje raspolažu velikim kapitalom. Zatim, od prelaza milenija, a naročito u Americi, udio radnika u BDP-u pada. Monopolističke cijene možda su omogućile snažnim kompanijama da jedu kupovnu moć plata. Udio radne snage pada najbrže u industrijama s rastućom koncentracijom. Treća je zagonetka da broj novih sudionika pada, a rast produktivnosti je bio slab. To se također može objasniti nedostatkom konkurentskog pritiska za inovaciju.
Neki tvrde da je rješenje za dominaciju kapitala u jačanju rada. Elizabeth Warren, mogući američki predsjednički kandidat, želi staviti više radnika u odbore kompanija. Britanska Laburistička stranka obećava obavezno dijeljenje udjela u vlasništvu kompanije zaposlenicima. I gotovo svako na lijevoj strani želi oživjeti opadajuću moć sindikata (vidi Briefing). Postoji uloga za sindikate u modernoj ekonomiji. Ali povratak kapitalizmu u stilu šezdesetih godina, u kojemu naduti oligopoli zarađuju masne marže, ali dijele gotovinu radnicima pod prijetnjom štrajka je nešto što treba izbjegavati. Toleriranje abnormalnog profita sve dok je raspodijeljen na način koji zadovoljava one s moći je recept za kronizam. Favorizovani insajderi mogu proći dobro – pogledajmo samo jaz između privilegovanih radnika i zanemarenih autsajdera u Italiji. Ali ekonomija sastavljena od uhljebljenih poduzetnika na kraju će doživjeti kolaps inovacija i stoga stagnaciju životnog standarda.
Puno je bolje da se riješite renti. Tržišna moć treba biti napadnuta na tri načina. Prvo, podaci i intelektualno vlasništvo trebaju se koristiti za poticanje inovacija, a ne za zaštitu privilegovanih vlasnika. To znači oslobađanje pojedinačnih korisnika tehnoloških usluga da svoje podatke prenesu drugdje. To također podrazumijeva zahtijevanje od velikih platformi da licenciraju anonimne skupne podatke svojim suparnicima. Patenti bi trebali biti rjeđi, kraći i lakši za obrađivanje na sudovima.
Drugo, vlade bi trebale ukloniti prepreke ulasku na tržište, kao što su nekonkurentne klauzule, uslovi za licenciranje zanimanja i složeni propisi koje su napisali lobisti iz industrija. Više od 20% američkih radnika mora imati dozvole za obavljanje svojih poslova u odnosu na samo 5% 1950. godine.
Treće, antitrust zakoni moraju biti prilagođeni za 21. stoljeće. Ne postoji ništa krivo s podsjećanjem kompanija da trebaju služiti za promovisanje blagostanja potrošača. No, regulatori trebaju više pažnje posvetiti ukupnom konkurentnom zdravlju tržišta i povratu kapitala. Američki regulatori trebaju imati više ovlasti, kao što je to slučaj u Britaniji, da istraže tržišta koja postaju nefunkcionalna. Velike tehnološkim kompanijama trebalo bi biti puno teže neutralizirati potencijalne dugoročne konkurente, kao što je Facebook učinio kada je kupio Instagram 2012 i WhatsApp u 2014.
Ove promjene neće riješiti sve bolesti. No, ako bi se u Americi spustili profiti na historijsko normalne nivoe, a radnici privatnog sektora dobili koristi od toga, realne plaće bi porasle za 6%. Potrošači bi imali veći izbor. Produktivnost bi porasla. To ne bi zaustavilo uspon populizma. No, revolucija u konkurenciji bi učinila mnogo toga da vrati vjeru javnosti u kapitalizam.
Izvor: The Economist
Prevod: Danijal Hadžović
