Piše: Bryan Caplan
Većina prigovora o imigraciji je deklarativna: “Imigranti nam kradu poslove.” “Imigranti zloupotrebljavaju socijalnu državu.” “Imigranti neće da uče engleski.” “Imigranti će glasati za šerijat.”
Jedan prigovor, međutim, obično je formuliran kao pitanje: “Ali zar ljudi nemaju pravo na svoju kulturu?” Kada se ljudi tako raspituju, njihov ton je obično pomirljiv, kao da žele reći: “Sigurno, čak i ti ćeš to prihvatiti“. Međutim, moj prosuđeni zaključak je da je ovaj izazov pravi Trojanski konj. Ne, niko, nema “pravo na svoju kulturu”.
Pravo na vašu kulturu
Zašto ne? Jer kultura je… drugi ljudi! Kultura je ono s kim drugi ljudi žele da izlaze i vjenčaju se. Kultura je kako drugi ljudi odgajaju svoju djecu. Kultura su filmovi koje drugi žele vidjeti. Kultura su hobiji koje drugi ljudi cijene. Kultura je sport koji drugi ljudi igraju. Kultura je hrana koju drugi ljudi kuhaju i jedu. Kultura je religija koju drugi ljudi prakticiraju. Imati “pravo na svoju kulturu” znači imati pravo vladati svim tim izborima – i više.
Iako se bojim hiperbola, “pravo na našu kulturu” je doslovno totalitarno, jer se ne možete osigurati očuvanje vaše kulture bez totalitarne vladavine nad samom strukturom života u vašem društvu.
Razmislite o mojim roditeljima. Oboje su rođeni 1930-ih. Tokom svojih 80+ godina života američka je kultura mutirala do neprepoznatljivosti. Svijet kojeg se sjećaju je gotovo nestao. Samo usporedite filmove iz 1940-ih s filmovima danas; oni su s dva različita planeta. Ili razmislite o promjeni odnosa među spolovima, odgoju djece, religiji ili prehrani. Pitanje: Imaju li moji roditelji pravo na povratak svoje kulture? Jedini razumni odgovor je: Apsolutno ne.
Slobodni su nastaviti živjeti stare puteve, ali nemaju pravo na to da bilo ko drugi slijedi njihove korake. Ako mlađe gupe imaju radikalno drugačije izbore – kao što imaju – onda su moji roditelji dužni dopustiti svojoj voljenoj kulturi da nestane. Naravno, slobodni su se žaliti. Slobodni su nas uvjeriti da činimo strašnu pogrešku. Ali ako se obrate vladi zbog kulturne regulacije, oni ne “brane svoja prava” nego krše prava drugih.
Utjecaj imigracije na kulturu
Zar ne postoji temeljna razlika između evolucije kulture tokom vremena i uništenja kulture putem imigracije? To zvuči uvjerljivo dok zapravo ne pogledate posljednjih sto godina kulturne historije. Pitanje: Imate li više zajedničkog kulturnog porijekla s vašom bakom i djedom – ili sa strancima vaše vlastite generacije? Sve dok morate razmišljati o svom odgovoru, već prihvatate da su ta dva puta promjene kulture barem usporedivo dramatična.
Naravno, “nemate pravo na svoju kulturu” ne znači da ste dužni sjediti i gledati kako vaša kultura nestaje. Imate svako pravo natjecati se na kulturnom tržištu, da vaš načina života prodajete drugima kao vrijednost. Kao i svi ostali koji održavaju mir.
Možemo li povjerovati da će ovaj kulturni turnir donijeti dobre kulturne rezultate? Svaki student historije zna da je to pitanje komplicirano. Međutim, kao obožavatelj kosmopolitske zapadne kulture, moram proglasiti sveukupne kulturne tragove prošlog stoljeća relativno ogromnim. Iako bi naša kultura mogla biti daleko bolja, pametan novac kaže da će se napredak nastaviti. Bojim se, međutim, da će plašenje s navodnom propašću naše kulture trajati bez obzira na to koliko je naša globalna kultura slavna. Oni su u krivu, ali oni su majstori marketinga.
Bryan Caplan je profesor ekonomije naUniverzitetu George Mason, znanstveni saradnik u Mercatus Centru, pomoćni naučnik na Institutu Cato i bloger za EconLog.Član je Fakultetske mreže FEE.
