Piše: Kerry McDonald (FEE)
Možemo predvidjeti budućnost obrazovanja uvidom u prošlost prevoza. Potaknuti tehnološkim inovacijama, naime električnom energijom, tramvaji su postupno zamijenili konja i kolibu krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nakon čega je uslijedila masovna proizvednja automobila koja je na kraju srušila tramvaj.
Tokom 20. stoljeća, automobili su postali sigurniji, brži, čišći i jeftiniji te su pojedincima omogućili neviđenu mobilnost i autonomiju. Zatim, u 21. stoljeću, aplikacije za dijeljenje automobila pokazale su kako tehnologija još jednom može poremetiti prometnu industriju, proširiti mogućnosti vozača i izazvati ukorijenjene sisteme kontrole.
Personalizirano učenje
Transformacija obrazovanja odvijat će se na sličan način. Potaknute tehnološkim inovacijama, škole su sada usred trenutka tramvaja. Kredne ploče su još uvijek sveprisutne, ali se kompjuteri sve više koriste ne samo za dopunu učenja, već i za administriranje. Personalizirano učenje, kako se naziva ova tehnologija omogućena učionici, sve je učestalije.
U javnim školama poput onih koje koriste Summit Learning, personalizirani, on-line pristup koji su razvili inženjeri Facebooka i koji finansira osnivač Facebooka, Mark Zuckerberg, kompjuter postaje učitelj, izvršavajući većinom samostalni nastavni plan i program i nudi veću fleksibilnost i autonomiju za studente.
Platforma je izazvala kontroverzu, budući da se neki roditelji i odgajatelji opiru promjenama. Poput tramvaja i prevoza, personalizirano učenje u školama mijenja i modernizira obrazovni krajolik. Ali to je samo lansirna ploča.
Istinska obrazovna transformacija će doći kada učenici shvate da im uopće nije potreban posrednik. Personalizirano učenje u konvencionalnim školama pomaknut će se na samo-usmjereno obrazovanje ili ne-školovanje, potaknuto samom učenicom koja koristi resurse bogate mreže stvarnih i digitalnih zajednica. Kao što je Ivan Illich napisao u Deschooling Society:
„Trenutna potraga za novim obrazovnim lijevcima mora se preokrenuti u potragu za njihovom institucionalnom inverzijom: obrazovne mreže koje svakome od njih omogućuju da svaki trenutak svoga života pretvori u učenje, dijeljenje i brigu““.
Illich je te riječi napisao 1970. godine prije nego što su tehnološke mreže sada na dohvat ruke uopšte i bile zamišljene. Ljevkasti model obrazovanja, čak i kada je proširen tehnologijom, jednostavno je prolazan. Povezivanje učenja sa školovanjem, zaglibljeno prisilom i kontroliranim kurikulumom, zastarjela je ideja. Školovanje je nešto što vam drugi čine; učenje je nešto što činite za sebe.
Nova perspektiva učenja
Već vidimo kako to funkcionira u životima nas odraslih. Kao što su prvi automobili počeli ometati stare predodžbe o prevozu, tako i najnovije tehnološke inovacije rekalibriraju način na koji učimo. Bilo da se YouTube koristi za popravak toaleta, Duolingo za učenje jezika, Audible za slušanje knjiga ili FaceTime da biste imali časove s instruktorom gitare, tehnološke platforme i aplikacije, brzo nam pomažu da odbacimo našu školsku viziju učenja. Sve češće vidimo da se možemo samoobrazovati slijedeći vlastite zanimljivosti i ostvarujući svoje lične i profesionalne ciljeve.
Možemo odabrati vlastite učitelje i odabrati alate za učenje koji najbolje odgovaraju nama. U svojoj knjizi Illich je napisao:
„Škola se priprema za institucionalizaciju života poučavanjem potrebe da se podučava“.
Tehnologija nas oslobađa ove institucionalne paradigme obrazovanja i dopušta nam da se podučavamo.
Isto može učiniti i za našu djecu. Kako se naš odnos prema učenju mijenja kao odgovor na nove tehnologije koje informacije i znanje čine pristupačnijima, možemo početi propitivati iznošene načine na koje naša djeca uče. Dok shvatamo vrijednost i nagradu samoobrazovanja u našim životima, želimo dati ovaj dar našoj djeci.
Minimalno invazivno obrazovanje
U svojim akademskim radovima i nagrađivanom TED Talku, profesor Univerziteta Newcastle Sugata Mitra objašnjava kako djeca uče bez institucionalnog školovanja. Njegove studije “rupa u zidu” bile su široko citirane, pokazujući kako djeca iz najsiromašnijih sirotinjskih četvrti Indije i drugdje širom svijeta mogu naučiti čitati, učiti se engleskom jeziku i razumjeti napredne naučne sadržaje (poput replikacije DNA) jednostavnim pristupom kompjuteru s omogućenim pristupom Internetu.
Mitra ovaj pristup naziva “minimalno invazivnim obrazovanjem” i zaključuje u svom govoru:
„Ako dopustite obrazovnom procesu da se samoorganizira, tada nastaje učenje. Ne radi se o tome da se učenje dogodi. Radi se o tome da se pusti da se ono dogodi“.
Zahvaljujući tehnologiji, mi odrasli sada vidimo da se ovo učenje stalno pojavljuje u našim životima. To može biti isto za našu djecu.
U 21. stoljeću tehnološka inovacija ponovno je potresla transportnu industriju. Uber, Lyft i druge kompanije za dijeljenje automobila osporile su dugogodišnje lokalne monopole, dajući vozačima veći izbor i fleksibilnost uz bolju uslugu i niže troškove. Nadalje, autonomna vozila mogu biti novi val razornih inovacija u transportu. U međuvremenu, u obrazovanju, tehnologija će i dalje širiti pristup resursima, informacijama, znanju i vještinama koje samoobrazovanje izvan školovanja čine ne samo mogućim već i boljim.
Poput tramvaja i konjičkih kola, institucionalno školovanje će postati kulturna relikvija, čudan podsjetnik na prošlo vrijeme. Shvatit ćemo da neprisilna, tehnološki osposobljena, samousmjerena edukacija u saradnji s drugima rezultira boljim, smislenijim i trajnijim učenjem nego što to mogu ponuditi njegovi institucionalni prethodnici. Shvatit ćemo da možemo biti obrazovani bez školovanja. Doista, budućnost je ovdje.
