6 LEKCIJA PROHIBICIJE U SAD-u

Prije više od 100 godina (28. oktobra 1919.), Zakon o prohibiciji stupio je na snagu u SAD-u. Poznatiji kao Volstead Act, zabranio je proizvodnju, prijevoz i prodaju alkoholnih pića u Sjedinjenim Državama.

Zabrana nije uspjela prekinuti konzumiranje alkohola i ukinuta je 5. decembra 1933. John Meadowcroft sa King’s Collegea u Londonu nudi nekoliko „generičkih pouka i implikacija“. Iskustvo Sjedinjenih Država sa Zabranom ih sve ilustrira.

1. Interesne skupine su presudne za zabranu

Podrška za zabranu nije bila velika. Umjesto toga, vodila ga je namjenska koalicija koja je sadržavala grupe poput Anti-Saloon lige i Žena kršćanske unije.

Ilustrirajući aspekt onoga što je Mancur Olson nazvao Logikom kolektivne akcije, potencijalne prednosti Prohibicije osjetili su mnogo snažnije pripadnici relativno malog broja prohibicionista, nego što su potencijalnih negativnih posljedica bili svjesni svi drugi. Kao rezultat toga, prohibicionisti su mogli imati nerazmjernu političku moć.

Prohibicionisti su morali prevladati načelo “štete” Johna Stuarta Milla – to jeste da bi djelovanje pojedinca trebalo ograničiti samo na sprječavanje nanošenja štete drugim ljudima. Ustvrdili su da su “negativne vanjske osobine” ili štete koje ke unos alkohola od strane jednih učinio drugima opravdavali Prohibiciju. Predstavnik prohibicionista Richmond Hobson (D-AL) rekao je za alkohol:

„… na zastrašujući način snižava standard učinkovitosti nacije, enormno smanjujući nacionalno bogatstvo, što uključuje nevjerojatna opterećenja oporezivanja, opterećujući javnost brigom o kriminalu, siromaštvu i ludilu“.

Bilo je vrlo malo društvenih bolesti za koja alkohol nije optužen.

2. Zabrana kriminalizira ljude koji inače ne bi bili kriminalci

Zabranjena ponuda nije uklonila potražnju. Umjesto toga, ljudi koji se pridržavaju zakona, nesposobni razumjeti zašto bi pivo ili viski trebali biti nezakoniti, preko noći su postali kriminalci.

Eliot Ness, agent Prohibicije koji je srušio Al Caponea, sjetio se:

U glavi su mi se vrtjele sumnje dok sam razmatrao izvedivost provođenja zakona koji, čini se, većina poštenih građana nije željela“.

1931. Nacionalna komisija za poštivanje i provedbu zakona (poznata kao Wickersham Komisija) – koju je osnovao predsjednik Hoover radi istrage provođenja zakona o zabrani – zaključila je:

Očito je da… ljudi  od bogatstva, biznismeni i profesionalci i njihove porodice, a možda i visoko plaćeni radni čovjek i njihove porodice piju u velikom broju u posve iskrenom nepoštivanju deklarirane politike Zakona o nacionalnoj zabrani“.

3. Zabrana ubacuje tržišta u ruke kriminalaca

Dok je potražnja ostala, zabrana isporuke alkoholnih pića samo je stavila posao u ruke kriminalcima.

Savezne vlasti procjenjuju da je 1927. godine nezakonito poslovanje s alkoholnim pićima Al Caponeu donijelo oko 60 miliona dolara prihoda te godine – što je danas oko 873 miliona dolara. Wickersham komisija utvrdila je da je krijumčarenje alkohola bilo toliko profitabilno da je samo jedan brod od pet morao da se ukrca kako bi donio zaradu.

Za ove zarade vrijedilo je boriti se. Stopa ubistava dramatično je skočila. U drugoj godini prohibicije 1921., procenat ubistava je porastao za 19 posto na 8,8 ubistava na 100 000 ljudi, što je najviša stopa zabilježena u to vrijeme. Kao što ekonomista Burton A. Abrams primjećuje,

Za deset godina prije zabrane stopa ubistava bila je prosječno 6,1 na 100 000 ljudi; tokom deset godina nakon završetka Prohibicije prosječno je iznosila 7,0. Tokom četrnaest godina zabrane prosjek je iznosio 8,4. U zadnjoj godini prohibicije,  1933.  stopa je bila 9,7, što SAD neće vidjeti naredna četiri desetljeća“.

On izračunava da je Zabrana rezultirala s dodatnih 29.000 ubistava, što je otprilike jednako broju američkih žrtava u Korejskom ratu.

4. Zabrana povećava rizik od već rizičnih aktivnosti

Zbog proglašenja pića ilegalnim, Prohibicija ga je učinila i opasnijim.

Ljudi su pili opasnija pića. Opsežna upotreba  – male doze tokom vremena – vjerovatnija je bila da bude otkrivena nego intenzivna upotreba – velika doza koja se konzumira odjednom – pa je dnevno pijuckanje bilo zamijenjeno povremenim žestokim opijanjem.

Proizvođači i potrošači prešli su na snažnija pića. Hiljadu kilograma viskija prodano je za više od hiljadu kilograma piva, a bilo ih je jednako lako sakriti. Bootleggeri su bili potaknuti na proizvodnju žestokih alkoholnih pića, a ne piva i vina.

Potentnost većine alkoholnih pića porasla je za 50 do 100 posto u odnosu na raniji period ili poslije zabrane. I, kao postotak ukupne prodaje alkohola, potrošnja na destilirana alkoholna pića skočila je s oko 40 posto prije zabrane na oko 90 posto 1922. godine, ostajući iznad 70 posto do ukidanja.

Proizvod je također postao opasniji. Neki proizvođači koristili su metilni alkohol. U malim količinama, ovo je okus alkoholnih pića učinio snažnijim, ali u samo malo većim dozama može zasljepiti potrošača ili čak ga i ubiti. Neki proizvođači koristili su automobilske radijatore da kondenziraju alkoholne pare, što je dovodilo do trovanja olovom. Potrošači nisu imali mnogo načina da razlikuju pouzdan proizvod, od opasnog.

Početkom 1930. godine, časopis Outlook and Independent napisao je:

Metropolitan Life Insurance Company objavio je činjenicu da je stopa smrti od alkohola među njihovih devetnaest miliona osiguranika porasla za gotovo šest stotina posto u posljednjih deset godina – dvostruko više nego 1918., i približno isto kao u godinama koje su prethodile. Ovo uklanja posljednju sumnju razumne osobe da je došlo vrijeme da se ukine Osamnaesti amandman“.

Za vrijeme prohibicije stopa smrtnosti od akutnog trovanja alkoholom (zbog predoziranja) bila je više od 30 puta veća nego danas.

5. Zabrana preusmjerava resurse za provedbu zakona

Zakon s kojim se malo ljudi slaže zahtijeva masovnu provedbu da bi uspio.

Broj istražnih inspektora otprilike se udvostručio između 1920. i 1930. Do 1930. godine progoni na saveznim sudovima prema Zakonu o prohibiciji bili su osam puta veći od ukupnog broja svih saveznih optužbi  1914. Između 1914. i 1930. broj saveznih osuđenika porastao je s 4.000 na oko 12.500, a preko polovine tog rasta odnosilo se na kršenea Zakona o prohibiciji. Federalna potrošnja na zatvore povećala se za 1.000 posto između 1915. i 1932. Prenapučenost sudova je bila tolika da je 1930. gotovo 90 posto presuda za prohibiciju bilo u obliku sporazuma s optuženicima koji su priznali krivicu za manje prekršaje uz blage kazne. U gradovima je samo oko pet posto presuda rezultiralo nekim oblikom zatvora.

Zabrana ne samo da nije uspjela, već je uzrokovala i pogoršala niz društvenih problema.

Resursi su bili posvećeni zaustavljanju proizvođača i potrošača da dobrovoljno posluju. Nisu bili dostupni za istragu zločina koji štete trećim stranama.

I  ni to nije bilo dovoljno. Godine 1925. 280 saveznih agenata bilo je zaduženo da spriječi krijumčarenje alkohola na preko 3700 milja kopnenih granica Sjedinjenih Država. Komisija  Wickersham primijetila je da će za učinkovito sprječavanje krijumčarenja preko ovih granica biti potrebno pet ili šest puta više agenata. Vrhovni savezni izvršni funkcioner procijenio je da je 1925. godine presječeno samo oko pet posto svih prokrijumčarenih alkoholnih pića.

6. Zabrana gotovo nikada ne djeluje

Uprkos naporima, Zabrana nije uspjela prekinuti konzumaciju alkohola.

Ekonomist Clark Warburton procijenio je da je do 1925. konzumacija alkohola iznosila oko 65 posto prije zabranjene i nešto više od 70 posto do 1929. godine. Smrt na 1000 ljudi od alkoholizma, dok je ostala ispod nivoa od 0,040 iz 1911., popela se s 0,006 1920. na 0,034 1929. god.

Zabrana ne samo da nije uspjela, već je uzrokovala i pogoršala niz društvenih problema, generirajući upravo onakve „negativne vanjštine“ koje je trebala zaustaviti. Nacionalno se 73 posto glasača izjasnilo za ukidanje.  21. amandmanom, 18. je amandman postao jedini ukinuti u historiji SAD-a. „Plemeniti eksperiment“ je bio gotov. 10041ƃ?,�;@

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *