Analiza prijedloga izmjena Zakona o radu: Neophodne mjere za poslovanje u uslovima pandemije

Analiza prijedloga izmjena Zakona o radu: Neophodne mjere za poslovanje u uslovima pandemije

Organizacija Liberalni forum smatra da prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o radu koji će Predstavnički dom FBiH  razmatrati na sjednici koja je zakazana za 28.07.2020. godine, predstavlja kvalitetan set mjera i rješenja koji će omogućiti firmama i bh. ekonomiji da se lakše nose s posljedicama pandemije koronavirusa.

Aktuelni Zakon o radu koji je usvojen 2016. godine donio je mnoga poboljšanja, posebno u pogledu lakšeg zapošljavanja radnika. Ipak, važeći Zakon o radu FBiH ne poznaje organizaciju rada u uslovima pandemije ili bilo kojeg drugog vida nesreće, pa samim tim stvara mnogo problema za poslodavce i radnike da poštuju mjere koje krizni štabovi nameću u cilju očuvanja zdravlja radnika/stanovništva i imovine. Stvar je posebno zabrinjavajuća za bh. ekonomiju ako se uzme u obzir da su države EU i regiona u svoje zakone već ugradile odredbe koje omogućavaju lakše poslovanje u vanrednom stanju, dok zakonodavstvo u FBiH ne prepoznaje stanje nesreće.

Zbog svega su poslodavci suočeni s velikim pritiscima da otpuštaju radnike, čak i kada to ne žele, a sve to da bi izbjegli da krše Zakon o radu FBiH te time i kazne inspekcija, ili da bi izbjegli kazne ukoliko ne provode naredbe kriznih štabova koje se u velikom dijelu kose sa odredbama Zakona o radu FBiH.

Stoga, predložene izmjene zakona omogućavaju firmama potpuno zakonsko prilagođavanje svog poslovanja uslovima pandemije i olakšavaju im rad. Ključne prednosti koje prijedlog Zakona donosi su sljedeće:

1. Omogućava se poslodavcu da radi poštivanja naredbi kriznih štabova može uputiti radnika da radi od kuće bez sklapanja posebnog ugovora o radu, prilikom čega radnik ostaje u radnom odnosu. Kao što je poznato u cijelom svijetu, u kojem u sve većoj mjeri dominira moderna digitalna ekonomija,  sve više se primjenjuje ovaj institut, a sadašnje odredbe Zakona o radu omogućavaju ovakav vid rada samo za novouposlene, a ne i za one radnike koji već imaju ugovor o radu. Tako bi se npr. ovim rješenjem između ostalog omogućilo i majkama sa djecom da mogu raditi od kuće, a uz to brinuti o djeci u uslovima kada ne rade vrtići i škole. Umjesto toga ova kategorija uposlenih u sadašnjim uslovima pribjegava otvaranjima „lažnih bolovanja“ pri čemu na kraju mjeseca primaju umanjenu platu. Također, ovakva praksa stavlja zdravstvene fondove pod veliki pritsak jer oni uglavnom snose većinu ovog troška, što dodatno podriva sposobnost društva da se bori protiv pandemije. Ova izmjena zakona je u funkciji zaštite zdravlja radnika jer omogućava manju koncentraciju radne snage na jednom mjestu što je jedna od osnovnih mjera koja se naređuje poslodavcima od strane kriznih štabova, a trenutno oni nemaju mogućnosti da je ispune, pri čemu tako rizikuju kažnjavanja od strane inspekcija, ili kriznih štabova. U ovakvoj situaciji, a da bi izbjegao kazne, poslodavac se može odlučiti na otpuštanja čak i kada za to nema potrebe.

 

  1. Omogućava se skraćeno radno vrijeme uz adekvatnu naknadu koja ne može biti niža od 65 posto ugovorene plate, shodno vremenu provedonom na poslu, prilikom čega radnik, što je najvažnije, ostaje u radnom odnosu. Nedostatak ovog propisa u sadašnjoj verziji Zakona o radu može uputiti poslodavca na „lakše opcije“, kao npr. otpuštanje, pri čemu radnik trpi veću štetu jer na biroima prima manju naknadu od predložene naknade u slučaju skraćenog radnog vremena i ima prekid radnog staža.

 

  1. Omogućava preraspodjelu radnog vremena radi poštivanja naredbi kriznih štabova o ograničenom okupljanju na jednom mjestu radi obavljanja radnih zadataka. Ovim bi se omogućio rad koji sedmično ne bi mogao biti duži od 72 sata, s tim da tokom jedne kalendarske godine ukupan fond sati ne bi smio biti duži od 40 sati sedmično kako je propisano važečim Zakonom o radu. Na ovaj način štiti se zdravlje radnika, a sadašnji propisi u Zakonu o radu ovo onemogućavaju, osim u slučaju obavljanja sezonskih poslova. U suštini ovdje se daje mogućnost poslodavcu da organizuje rad na način da jedan dio radnika (smjena) tokom trajanja pandemije radi duže, da bi se nakon toga i odmarao duže, dok bi naredna smjena nastavila sa istim tempom rada i odmora, a sve u cilju da se na radnom mjestu smanji koncentracija radnika te u konačnom zbiru sati provedenih na radnom mjestu, osigura da radnik ne radi duže od 40 sati sedmično. Apsurda radi, mogućnost preraspodjele radnog vremena postoji u sadašnjem Zakonu o radu ali za obavljanje tzv. sezonskih poslova, ali ne i za vrijeme pandemije, jer kao što je već spomenuto, sadašnji Zakon o radu ne prepoznaje organizaciju rada u uslovima pandemije.

 

  1. Omogućava se poslodavcu/vladama da upute radnike/službenike na godišnji odmor u svakom momentu. Na ovaj način se između ostalog štite posebno radnici u zdravstvenom sektoru koji su izloženi rizicima zaraze. Naime, mnogi od njih su angažirani po osnovu tzv. radne obaveze, posebno u manjim sredinama gdje postoji stalni nedostatak zadravstvenih radnika i gdje poslodavac nije u mogućnosti ove radnike uputiti na godišnje odmore. Na ovaj način prijeti opasnost da zbog stalnog angažmana oni ostanu bez mogućnosti korištenja godišnjeg odmora koji se prema sadašnjem Zakonu o radu mora iskoristiti do kraja juna tekuće godine. Tako npr. veliki broj zdravstvenih radnika nije bio u mogućnosti iskoristiti godišnji odmor pa su izvjesne masovne tužbe zbog uskraćivanja ovog prava koje je garantirano Zakonom o radu. S druge strane poslodavac ih ne može uputiti na odmor nakon mjeseca juna (da bi iskoristili dane odmora iz prethodne godine) jer time krši zakon. Nedostatak ovog propisa na koji ukazuju sindkati leži u tome što radnik gubi mogućnost izbora kada će koristiti odmor, ali kao što je prethodno nevedeno, ova odredba primjenjuje se samo dok traje stanje nesreće, a bolja je alternativa za radnika od gubitka posla i slanja na biroe rada.

 

  1. Omogućava se veći broj dana (do 30) po osnovu plaćenog odsustva što je odredba koja SASVIM SIGURNO IDE u korist radnika, a čime bi se također doprinijelo poštivanju naredbi kriznih štabova i očuvanju radnih mjesta u uslovima kada radnik npr. iskoristi godišnji odmor, ili kada roditelji, koji zbog zabrane rada škola i vrtića imaju veću potrebu ostati kući, nisu u mogućnosti zbog prirode posla „raditi od kuće“.

 

  1. Omogućava se veći broj dana za neplaćeno odusustvo (do 30 dana) ukoliko to radnik želi, što je opet izmjena u korist radnika, posebno u slučajevima roditelja koji zbog zabrane rada škola i vrtića imaju veću potrebu ostati kući, a nisu u mogućnosti zbog prirode posla „raditi od kuće“.

 

VAŽNO je napomenuti da je u slučaju prethodnog člana i ovog člana potreban zahtjev radnika da bi se uputio na odsustvo, tako da ne postoji mogućnost zloupotrebe od strane poslodavca u smislu slanja na „prisilno odsustvo“.

 

  1. Jača se institut „prestanka obaveze rada“ (koji već postoji u Zakonu o radu) i to u slučaju samo onih kompanija koje imaju teškoće u poslovanju zbog pandemije/staja nesreće, i to za period koji ne može biti duži od 3 mjeseca uz obavezu isplate u najmanjem iznosu od minimalne plate i pripadajućih poreza i doprinosa bez obzira što radnik nije u toku tog perioda uopšte radio. Na ovaj način umjesto otkaza ugovora o radu radnik zadržava radni odnos i ima veća primanja nego u slučaju slanja na zavode za zapošljavanje, a uz to mu je plaćeno i penziono osiguranje. Ovo je čak povoljnije pravo u odnosu na ono koje trenutno sadrži Zakon o radu, jer sadašnje odredbe daju mogućnost poslodavcu da u ovim slučajevima plati i manju od minimalne plaće.

 

  1. Omogućava se onim poslodavcima koji imaju značajan pad prihoda uzrokovanog pandemijom da umjesto otkaza ugovora o radu mogu isplatiti nižu od najniže plate, s tim da ona ne može biti niža od 75 posto minimalne plate u FBiH. I u ovom slučaju radnik je u povoljnijem položaju jer umjesto gubitka posla zadržava radni odnos, tj. platu, naknade na platu i plaćene doprinose uključujući i penziono osiguranje, što je daleko više nego što bi ostvario kroz zavode za zapošljavanje po osnovu naknade za gubitak posla.

 

  1. Radi tužbi propisuje se da u vrijeme trajanja pandemije sadržaj ovog zakona ima veću pravnu snagu od kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu. Ovo je posebno bitan mehanizam zaštite od zloupotreba kojim su posebno skloni radnici iz javnog sektora, a koji se finansiraju prvenstveno zahvaljujući poreskim prihodima iz realnog sektora koji je uslijed pandemije suočen s teškim udarima.

 

Navedeni prijedlog Zakona poslodavcima olakšava uslove poslovanja u doba pandemije i omogućava im da se prilagode naredbama civilnih štabova, dok radnicima garantira veću pravnu zaštitu, fleksibilniji rad i mogućnost očuvanja radnih mjesta.
Zbog toga smatramo da je protivljenje pojedinih sindikata (manjeg broja njih) predloženim mjerama neosnovano i vođeno motivima koji se zasigurno ne tiču želje da se zaštite radnička prava.

Pozivamo stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH da na sjednici zakazanoj za 28. 07. 2020. podrže predložene izmjene i dopune Zakona o radu. Vrijeme pandemije i ekonomske krize nije vrijeme za politikanstvo i pokušaje skupljanja jeftinih poena, nego zahtijeva zajednički rad svih političkih i ekonomskih subjekata na iznalaženju najboljih rješenja za što lakše prevazilaženje krize.

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *