Baronesa Helić: Ideal ljevice nije ostvariv, ne želim da Britanija bude kopija Jugoslavije

Baronesa Helić: Ideal ljevice nije ostvariv, ne želim da Britanija bude kopija Jugoslavije

Baronesa Arminka Helić zasigurno je jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih Bosanki današnjice. Prva savjetnica bivšeg ministra vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Vilijama Hejga (William Hague), Helić važi za jednog od najvećih stručnjaka u Britaniji za vanjsku politiku. Od 2014. godine je članica Doma lordova. Arminka Helić rođena je 1968. godine u Gračanici, a u Veliku Britaniju je stigla kao izbjeglica na početku rata u Bosni i Hercegovini. U radijskoj emisiji „Past Imperfect“, Helić je govorila o svom životu u komunističkoj Jugoslaviji, ratu u BiH, prvim danima u novoj državi te odluci da se uključi u britansku politiku.

Helić tvrdi da je u Jugoslaviji odrastala u uređenom, ali teškom okruženju.

– U Jugoslaviji niste mogli imati mnoge više nego što vam je trebalo da imate. Recimo to ovako, bio je to teški asketizam. Odgojena sam u tim bitno drugačijim okolnostima od onih u kojima živim sad.

Helić je istakla kako je odbila ponudu da se učlani u Savez komunista Jugoslavije, jer je rano shvatila da se članovi partije u praksi ponašaju potpuno drugačije u odnosu na ono što javno propagiraju.

 – S obzirom da sam bila dobar učenik, s 14 ili 15 godina mi je ponuđeno da se učlanim u partiju, ali odbila sam to, jer sam shvatila da partija ne djeluje u skladu s vrijednostima kojima su nas učili u školi. Osnovnu i srednju školu sam provela učeći marksizam dva puta sedmično, i bilo mi je šokantno vidjeti da 1% stanovništva u Jugoslaviji živi luksuznim životima kojim niste živjeli čak ni vi ovdje u Britaniji.

Navodi da se zbog svog odbijanja da se učlani u partiju suočavala s mnogim problemima.

– Osjetila sam se pomalo marginaliziranom. Bila sam označena kao drugačija. Sjećam se kad sam išla na fakultet, bili su svi ti susreti i zabave, sve organizirano, ali ja nikad nisam bila pozivana na njih. Tada sam našla izlaz u Virdžiniji Vulf (Virginia Woolf)  i pomirila sam se s tim. Nisam htjela da pravim kompromise.

U trenutku kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini radila je kao profesorica u srednjoj školi.

– Da je sve funkcioniralo kako je trebalo, bila bih stručnjak za Šekspira. Dobila bih svoju master diplomu ili PhD s nekog cool Univerziteta poput Oxforda i to bi bio kompletno drugačiji život.

Arminka Helić s britanskim ministrom Vilijamom Hejgom

 

S pasošem nepostojeće države preko granice

Ističe da zbog rata u Sloveniji i Hrvatskoj jeste pretpostavljala da zlo dolazi, ali do zadnjeg nije željela vjerovati da bi se dojučerašnje komšije mogle naći na suprotnim zaraćenim stranama:

– Kada odrastate u zemlji u kojoj vas ubjeđuju da ste svi jednaki, da vam je komšija brat, da nije bitno da li ste Srbin, Hrvat, Jevrej ili musliman, niste spremni na to i ne razmišljate na taj način. Ne možete zamisliti da će se on ili ona naći na suprotnim ratnim stranama. Mislite da će razmirice dogovorom riješiti, a i odgojeni ste bili da vjerujete da će JNA štitit sve podjednako štititi i ne možete da vjerujete da su oni stajali npr. iza masakra u Vukovaru.

Čak ni nakon što se počela susretati s izbjeglicama iz istočne Bosne koji su prvi bili na udaru rata i preživjeli ratne zločine, Helić tvrdi da i dalje nije mogla vjerovati da će rat stići do njenih vrata:

– Pouzdate se u ono što čujete na TV-u. Dok jednog dana ne shvatite da vam pričaju laži.

Iz BiH je odlučila otići zajedno sa svojim sestrama nakon što je na tome insistirao njihov otac. Granicu s Hrvatskom prešla je faktički na prvoj liniji, na splavu, jer je most između Bosanskog i Slavonskog Broda bio srušen:

– Sa sobom sam imala samo kožnu jaknu i pasoš države koja više ne postoji. Oko nas su meci fijukali na sve strane, ali živiš život ne iz dana u dana, nego iz trenutka u trenutak i u tim situacijama nemaš vremena ni razmišljati o tome da možeš izgubiti život. Sve što imaš da te spasi je sreća.

Helić je u konačnici kao izbjeglica završila u Velikoj Britaniji. Tvrdi da je u početku osjećala veliku frustraciju zbog neupućenosti građana Britanije u dešavanja u BiH:

– Sjećam se da mi se neko požalio koliko ima beskućnika u Londonu. I znam da sam sebe upitala „kako ovdje može biti beskućnika“? Imate uređenu državu, imate škole, priliku da idete na univerzitet, imate pasoš, priliku da nađete posao, niko vas na razdvaja, niko vas ne siluje, niko vas ne ubija, šta je vaš problem? Ali ubrzo sam shvatila da je to egocentričan pogled na svijet, jer ne možeš sve posmatrati kroz svoje isksutvo.

Promijenila konzervativce iznutra

Arminka Helić

Umjesto da bude ljuta na građane Britanije, svoj bijes je usmjerila prema tadašnjem britanskom rukovodstvu predvođenom Konzervativnom strankom:

– Više sam tada bila ljuta na Džona Majdžora (John Major), Daglasa Harda (Douglas Hurd) i Malkolma Rifkinda (Malcolm Rifkind). Što me je razljutilo jeste to da slušam Daglasa Hurda kako govori da su uveli embargo Bosni, tako da se niste mogli braniti. Na taj način su direktno davali krila onima koji su ubijali ljude. Generali u stolicama, govorili su da treba pacifizirati pola miliona ljudi. Kao da su svi isti, i oni koji se ubijajiu i oni koji se brane. Kao da nisu znali da se Sarajevo svakodnevno granatira, da se hiljade ljudi ubijau, da se žene siluju, da se ljudi da razdvajaju, da postoje koncentracioni logori… Ne tražim da išta uradiš za mene, ali nemoj mi braniti da se branim. To me činilo ljutom.

Nakon što je u početku radila raznovrsne poslove, uključujući i pranje suđa,  prijatelj joj je kazao da mora upisati neki pristojan fakultet u Britaniji.

– U početku sam mislila, pa ja sam se obrazovala na Univerzitetu u Sarajevu, kako to nije dovoljno, šta mi više treba. Na kraju sam bila veoma uzbuđena kada sam primljena na Londonon School of Economics, a prijetlj mi je na to uzvratio „Jednom ljevičar, uvrijek ljevičar“, rekla je Helić kroz osmijeh.

Na to je voditeljica upitala otkud ona kao ljevičar onda u Konzervativnoj stranci, a Helić je objasnila:

– Ja sam socijalno liberalni fiskalni konzervativac. Ideal ljevice nije ostvariv. Znam da ne funkcioniše. Da je otvoren za korupciju. I nisam htjela da živim u kopiji onoga što sam doživjela u Jugoslaviji.

Stoga je, kako tvrdi, odlučila da promijeni samu Konzervativnu stranku.

– Veliko zlo od 1991. do 1995. za mene je bila Konzervativna stranka. Htjela sam biti dio toga, da se promijeni iznutra, bila sam neka vrsta provokatora. Htjela sam da im pokažem drugačiju Bosnu. Pozitivno iskustvo.

Prijateljstvo s Đoli

Arminka Helić i Anđelina Đoli

Helić je opisala i svoja brojna isksutva koja je imala kao prva savjetnica Hejga, ali se osvrnula i na svoje prijateljstvo sa slavnom glumicom Anđelinom Đoli koja je naziva svojom mentoricom:

– Vjerujem da je dobar tim onaj tim koji nudi različite kvalitete. Radila sam sa zanimljivim ljudima u zadnjih 20 godina i generalno mislim ako imaš strast npr. za dječija prava, zaštitu djece ili ženska prava, zaista nije bitno odakle ste nego šta možete staviti na stol, rekla je Helić o svom isksutvu rada sa slavnom glumicom.

Tekst je prenes iz Dnevnog avaza.

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *