Može li previše obrazovanih ljudi postati opasnost za društvo?

Izvor: The Economist

 

Prije deset godina Peter Turchin, naučnik sa Univerziteta u Connecticutu, iznio je zapanjujuće predviđanje o budućnosti. “Sljedeća decenija vjerovatno će biti period rastuće nestabilnosti u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Evropi”, ustvrdio je, ukazujući dijelom na “prekomjernu proizvodnju mladih diplomaca s visokim diplomama”. Kasniji porast populizma u Evropi, neočekivani glasovi za Brexit 2016. godine, a zatim i za predsjednika Donalda Trumpa u Americi, te val protesta od gilets jaunes-a do Black Lives Matter, učinili su gospodina Turchin-a nekom vrstom zvijezde u određenim krugovima, i pobudio je interes ekonomista za disciplinu “kliodinamika”, koja matematikom modelira historijske promjene. Teza gospodina Turchina o “prekomjernoj proizvodnji elita” postavlja neugodna pitanja, ali nudi i korisne lekcije iz politike.

Još u starom Rimu i carskoj Kini, pokazuje gospodin Turchin, društva su skrenula od perioda političke stabilnosti do nestabilnosti, često u intervalima od oko 50 godina. Razmislite o Americi. Svaki stručnjak zna da je Kongres zablokiran, jer demokrati i republikanci nisu spremni da međusobno prave kompromise. Manje ih zna da je takođe bio visoko polarizovan oko 1900. godine, prije nego što je počela veća saradnja između strana sredinom 20. vijeka.

Šta uzrokuje ove nedoumice od smirenja do haosa? Gospodin Turchin na društva gleda kao na velike, složene sisteme koji podliježu određenim obrascima, ako ne i zakonima. To je potpuno drugačiji pristup od većine akademske historije, sa preferencijom prema malim mikrokosmičkim studijama, tvrdi Niall Ferguson sa Univerziteta Stanford. U radu objavljenom ove godine, gospodin Turchin (zajedno s Andreyem Korotayev-om iz Više ekonomske škole u Rusiji) ispituje predviđanje nestabilnosti koje je iznio 2010. Njegov model prognoze sadrži mnogo elemenata, ali kao i Karl Marx, i gospodin Turchin vjeruje da „ historija svih do sada postojećih društava je historija klasnih borbi. ” No tamo gdje se Marx fokusirao na proletarijat, gospodina Turchina više zanima elita – i kako se njeni članovi bore jedni protiv drugih.

Ko se računa kao elita i kako se takmičenje manifestira, razlikuje se od mjesta do mjesta; Jedan od primjera mogao bi biti veliki broj visokoobrazovanih ljudi u odnosu na broj državnih ureda (a samim tim i radnih mjesta). Ali borba je najvjerovatnija kada je ekonomska nejednakost velika. Nagrade za to što ste na vrhu tada su posebno unosne, kako u pogledu zarade i moći, tako i zbog političkog utjecaja, a oni koji propuste svoj dobitak se onda gore osjećaju. Osjećaj ogorčenosti posebno je jak među ljudima koji su odgojeni da vjeruju da bi trebali biti u eliti. Još gore, društva teže stvaranju sve više potencijalnih elita, dijelom i zbog toga što se pristup obrazovanju s vremenom poboljšava. Gospodin Turchin sve ovo vidi kao recept za politički haos. Artikulirani, obrazovani ljudi pobune se, stvarajući borbu za političku i ekonomsku moć. Elite prestaju sarađivati, pojavljuju se kontraelite i poredak se ruši.

Argument se nesumnjivo bavi historijskim nijansama. Ipak, fokusiranje na nezadovoljne elite nije loš način razumijevanja političke nestabilnosti. Hugh Trevor-Roper, historičar, primijetio je da “socijalne krize nisu uzrokovane jasnim protivljenjem međusobno isključivih interesa, već prevlačenjem suprotnih interesa unutar jednog tijela.” Francuska revolucija nije bila prvenstveno proizvod bijede, već bitka između nedovoljno razvijene klase i nasljednih zemljoposjednika. Historičari identificiraju “problem viška obrazovanih ljudi” kao doprinos evropskim revolucijama 1848. Gospodin Turchin sugerira da je, iako je ropstvo bilo neposredni uzrok američkog građanskog rata, temeljnije bilo nezadovoljstvo nadolazećih sjevernih kapitalista prema samodovoljnim Južnjacima.

 

Elitna prekomjerna proizvodnja takođe može pomoći u objašnjavanju nedaće koja je zahvatila bogati svijet u posljednje vrijeme. Mladoj osobi je postalo izuzetno teško postići elitni status, čak i ako se trudi i ide na najbolji univerzitet. Cijene kuća su toliko visoke da samo nasljednici imaju priliku oponašati životne uslove svojih roditelja. Snaga nekolicine firmi sa „superzvijezdama“ znači da postoji malo istinski prestižnih poslova. Gospodin Turchin računa da Amerika svake godine proizvede oko 25.000 “viška” advokata. Preko 30% britanskih diplomaca je „prekomjerno“ u odnosu na poslove na tržištu.

Sve ovo na neki način objašnjava očigledno zagonetni trend: zašto naoko dobrostojeće ljude privlači radikalizam. Za vrijeme Jeremyja Corbyna, britanska Laburistička stranka privukla je više ljudi iz više srednje i srednje klase nego što je to činila nekada, čak iako se pomaknula još više lijevo od torijevaca; njegovo vodstvo među nedavnim diplomcima bilo je jasno. Prednost Joea Bidena nad Berniejem Sandersom u anketama tokom demokratskih predizbora bila je daleko manja među Amerikancima sa fakultetskim obrazovanjem nego među onima koji nisu završili srednju školu.

 

Predviđanje zemljotresa

Teorije gospodina Turchina predviđaju da će se politička tenzija s vremenom stišati. “Prije ili kasnije većina ljudi počne žuditi za povratkom stabilnosti i prestankom borbi”, tvrdi on. Već podaci pokazuju da podrška i lijevim i desnim populističkim strankama u Evropi slabi. Donald Trump je izgubio zadnje izbore. Druga opcija za one koji žele izbjeći nestabilnost je smanjenje broja ambicioznih elita. Boris Johnson, britanski premijer, zalagao se za bolje stručno obrazovanje, rekavši da “Moramo prepoznati da značajna i rastuća manjina mladih napušta univerzitet i radi na ne-diplomskom poslu.”

Ipak, prosvijetljene elite mogu efikasnije spriječiti pojavu političke nestabilnosti. Početkom 20. vijeka američki reformatori podigli su porez na nasljedstvo kako bi spriječili pojavu nasljedne aristokratije i uključili se u masovno uništavanje trustova. Modernizacija sistema urbanog planiranja mogla bi smanjiti troškove stanovanja, a deregulacija tržišta rada pomogla bi u stvaranju dobrih radnih mjesta za „višak“ elita. Analiza gospodina Turchina o strukturnim snagama koje upravljaju društvima intrigantno je objašnjenje političkih nemira. Ali kliodinamika ne mora biti sudbina.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *