Gradovi su najvažniji za procvat čovječanstva

Autor: Marian L. Tupy  (Human Progress)

Povećana urbanizacija možda neće zvučati kao posebno pozitivan trend. No gradovi su zapravo motori ljudskog oslobođenja i ekonomskog rasta. Urbanizacija je također dobra za planet, jer ljudi u gradovima imaju manje crpe okoliš od ljudi na selu. Kao takvu, treba je pozdraviti i ohrabriti.

Tradicionalno je između 80 i 90 posto čovječanstva živjelo u ruralnim područjima i radilo u poljoprivredi. Još 1900. godine 40 posto Amerikanaca, da navedemo samo jedan primjer, radilo je na farmama. Danas to čini manje od 2 posto. Prije mehanizacije, poljoprivredni su poslovi bili fizički iscrpljujući i slabo plaćeni, što pomaže objasniti zašto su se ljudi počeli seliti sa sela u gradove. Isprva je većina pronašla posao u proizvodnji. Danas imaju tendenciju da zauzimaju bolje plaćene i fizički manje naporne poslove u uslužnom sektoru.

U prošlosti su gradovi bili motori oslobađanja. Na primjer, u srednjovjekovnoj Evropi kmetovi koji su pobjegli od gospodara i živjeli u gradu „godinu i dan“ oslobodili su se ropstva. Otuda njemačka izreka: “Stadtluft macht frei” ili “gradski zrak čini vas slobodnim”. Gradovi su nudili i bolje škole, što je dovelo do više razine pismenosti i političke svijesti, a vremenom i demokratizacije.

U početku su gradovi bili čak i manje sanitarni od sela. Nespremni za ogroman priljev ljudi sa sela, nisu se mogli nositi s prenapučenošću i širenjem zaraznih bolesti. Vremenom je urbana infrastruktura sustigla rast stanovništva i danas gradovi pružaju vrhunsku medicinsku njegu, što dovodi do očekivanog životnog vijeka koji je obično nekoliko godina veći od onog na selu.

U urbane centre su od pamtivijeka bili dobrodošli različiti stilovi života i vjerovanja. To je bilo od posebnog značaja za seksualne i vjerske manjine, koje su šire tolerirali u gradovima, poput renesansne Firence i ranoga modernog Amsterdama, nego što bi to bilo u intimnijim ruralnim okruženjima.

Konačno, gradovi su nudili i nastavljaju nuditi veći izbor zabave, slobodnih aktivnosti i intelektualnih poticaja. Kao što je Samuel Johnson slavno rekao 1777. godine, „Zašto, gospodine, uopće ne nalazite nijednog intelektualca koji je spreman napustiti London. Ne, gospodine, kad je čovjek umoran od Londona, umoran je od života; jer u Londonu postoji sve što si život može priuštiti. ”

Jednom je Karl Marx možda bio u pravu kad je u Komunističkom manifestu napisao: „Buržoazija je zemlju podvrgla vlasti gradova. Stvorila je ogromne gradove, uvelike je povećala gradsko stanovništvo u usporedbi sa seoskim i tako spasila značajan dio stanovništva od idiotizma seoskog života. ” Grubo, možda, ali istinito.

Danas su u mnogim zemljama gradovi središta inovacija, motori rasta i dom najbogatijeg dijela stanovništva – sjetite se samo Delhija, Londona, New Yorka, Šangaja, Seula i Tokija. Zapravo je Svjetska banka otkrila da „Nijedna zemlja nije narasla do srednjeg dohotka bez industrijalizacije i urbanizacije. Niko nije narastao do visokih prihoda bez živahnih gradova. ” Ipak, još 1950. u gradovima je živjelo tek 29 posto čovječanstva. U 2018. godini to je bilo 55 posto. 2050. predviđa se da će 68 posto ljudi na Zemlji biti stanovnici gradova. U subsaharskoj Africi 40 posto stanovništva živi u gradovima – brojka će porasti na 57 posto 2050. godine.

Mnoge ekološke prednosti urbanizacije proizlaze iz zgušnjavanja životnih prostora. Primjerice, potrošnja električne energije po osobi u gradovima niža je od potrošnje električne energije po osobi u predgrađima i ruralnim područjima. Zgusnuti životni prostor također omogućuje očuvanje više prirodnog okoliša. U prigradskom ili ruralnom okruženju privatna su vlasništva raširena, jer su vrijednosti zemljišta relativno niske. Dakle, više prirodnog okoliša je uništeno. U gradovima su vrijednosti imovine veće, a prostor se koristi učinkovitije. To znači da više ljudi živi na istoj kvadratnoj milji zemlje nego u ruralnim područjima.

Sljedeća ekološka prednost gradova u odnosu na ruralna područja je smanjenje emisije ugljika po osobi. U ruralnom ili prigradskom području ljudi obično koriste vlastita vozila kako bi se vozili na posao ili bilo gdje drugdje. Zbog zagušenja, upotreba ličnih automobila u gradu mnogo je manje atraktivna. Više ljudi umjesto toga koristi javni prijevoz, a to znači da se manje ugljičnog dioksida ispušta u atmosferu.

Nijednu od gore navedenih prednosti urbanog života ne treba čitati tako da negira ljupkost sela koje je sve ljepše zahvaljujući tome što u njemu živi više životinja i manje ljudi.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *