Piše: Guillermina Sutter Schneider (The Huffington Post)
Danas, više od 50 godina nakon njegove smrti, mnogi se ljudi još uvijek sjećaju Ernesta “Che” Guevare kao ratnika za socijalnu pravdu. Za toliko poznatih osoba, političara i aktivista, Che Guevara je vrsta dobrog Samaritanca koji se borio protiv ugnjetavanja i tiranije. Žalosno je, međutim, da ti ljudi ignoriraju neke od karakternih osobina koje definiraju njihovog idola.
Che Guevara je u stvari bio netolerantan i vrijedan svakog prezira.
U procesu izgradnje komunističkog društva nakon što je Fidel Castro došao na vlast 1959. godine na Kubi, jedna od ideja koju je Che Guevara predstavljao i promovirao bio je pojam “novog čovjeka”. Ovaj je koncept izrastao iz Guevarine averzije prema kapitalizmu, a prvo je objašnjen u njegovoj bilješci o “Čovjeku i socijalizmu na Kubi”. Vjerovao je da je “pojedinac u socijalizmu (…) potpuniji”, te da bi država trebala obrazovati muškarce i žene u antikapitalističkim, kooperativnim, nesebičnim i nematerijalističkim vrijednostima.
Svatko ko je odstupio od “novog čovjeka” smatran je “kontrarevolucionarom”. Takav je slučaj bio i s homoseksualcima – koje je Guevara nazivao “seksualnim perverznjacima”. I Guevara i Castro smatrali su homoseksualnost građanskom dekadencijom. U intervjuu 1965. godine Castro je objasnio da se “devijacija te vrste kosi se s konceptom kakav bi trebao biti militantni komunist.”
Che Guevara je također pomogao uspostaviti prvi kubanski koncentracijski logor u Guanahacabibesu 1960. godine. Ovaj je logor bio prvi od mnogih. Kubanska je vlada također prilagodila nacističko geslo iz Auschwitza, “Rad oslobađa”, promijenivši ga u “Rad će vas učiniti muškarcima”. Prema Álvaru Vargasu Llosi, homoseksualci, Jehovini svjedoci, afro-kubanski svećenici i drugi za koje se vjerovalo da su počinili zločin protiv revolucionarnog morala, bili su prisiljeni raditi u tim logorima kako bi ispravili svoje “antisocijalno ponašanje”. Mnogi od njih su umrli; drugi su mučeni ili silovani.
Guevara je također imao rasističke stavove. U svom je dnevniku crnce nazvao “onim veličanstvenim primjerima afričke rase koji su održali svoju rasnu čistoću zahvaljujući nedostatku afiniteta prema kupanju”. Također je smatrao da su bijeli Europljani superiorniji od ljudi afričkog porijekla, a Meksikance je opisao kao “skupinu nepismenih Indijanaca”.
U članku “Moj rođak, El Che”, Alberto Benegas Lynch mlađi opisuje kako je Che Guevara uživao u mučenju životinja – osobina zajednička serijskim ubicama. Njegova je evidencija ubistava i mučenja ljudi opsežna. Istraživači su dokumentirali 216 žrtava Che Guevare na Kubi od 1957. do 1959. Sumnja je bila sve što je bilo potrebno da bi okončao nečiji život. Nije bilo potrebe za suđenjem, jer je rekao da se revolucija ne može “zaustavljati da bi provodila istrage; ona ima obvezu trijumfirati. ”
Smrt je, za Guevaru, bila potrebna za revoluciju. Nije imao obzira prema ljudskom životu. Danas, 54 godine nakon njegove smrti, važno je prisjetiti se Ernesta Che Guevare kao osobe kakva je on stvarno bio: homofobni, rasistički, masovni ubica spreman upotrijebiti bilo koja sredstva za postizanje svog samoproglašenog superiornog društva.
