Da li se restrikcijama krše ljudska prava nevakcinisanih?

Piše: Aida Hasanagić

 

U aprilu 2021. godine Evropski sud za ljudska prava je donio presudu, na osnovu žalbe nekoliko čeških porodica zbog obavezne vakcinacije djece, da je vakcinacija legalna i neophodna svakom demokratskom drštvu.

U obrazloženju se navodi da obavezna vakcinacija ne krši Član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, a odnosi se na pravo poštovanja privatnog i porodičnog života.

Iako se ova odluka ne odnosi direktno na vakcinu protiv korona virusa, vrlo je izvjesno da bi ona mogla imati implikacije i na nju, posebno na populaciju koja odbija da primi vakcinu.

 

Šta bi ovo moglo značiti za nas?

Kako bi shvatili šta se eventualno krši, na koji način, moramo se prvo zapitati šta su ljudska prava i koja prava od tih prava ne mogu biti ograničena.

Ljudska prava su podijeljena u nekoliko grupa – građanska, ekonomska, socijalna, politička i kulturna.

Ovim pravima se potvrđuje svakom pojedincu pravo na život, na slobodu i sigurnost, pravo na pošteno suđenje, obrazovanje, poštovanje privatnosti, slobodu mišljenja, savjesti i vjerosipovjesti i mnoga druga.

Pravo koje ne može biti ograničeno je pravo svakog pojedinca na život  – kao jedno od najvažnijih ljudskih prava, jer ljudski život je neprikosnoven i to se ne mijenja, bilo da je stanje rata ili pandemije.

Povreda fizičkog i psihičkog integriteta – što znači da niko ne može biti izložen mučenju, ponižavajućem postupanju i slično.

U prava koja ne mogu biti ograničena spada i zabrana ropstva, prava djeteta, pravo na pošteno suđenje, na dostojanstvo, pravo na pravnu ličnost. Sva ova prava se u demokratskim društvima primjenjuju podjednako u redovnim i vandrednim okolnostima.

 

 Ograničavanje prava tokom panedmije?

Bili smo svjedoci da su tokom pandemije uvedena mnoga ograničenja uobičajenih prava, poput prava na slobodu kretanja tokom pandemije, kroz policijski sat, mjere protiv  širenja koronavirusa.

Određenim se kategorijama ljudi – iznad 65 godina – pravo na slobodu kretanja do te mjere ograničilo da je preraslo u lišenje slobode.

Postavlja se pitanje da li su takve mjere bile neohodne i u kolikoj mjeri?

Pravno, upravo ovim mjerama se štiti najvažnije ljudsko pravo, a to je pravo na život. Naravno, ove mjere su bile privremene i one svakako ne mogu biti trajna kategorija.

Ograničenje nekog prava se ne uvodi trajno, samo u ograničenoj mjeri dok traju vanredne okolnosti. Npr. mjere zabrane izlaska ili ulaska u zemlju su mjere koje se primjenjuju u različtim slučajevima, pa i u ovom slučaju kao mjera suzbijanja širenja zaraze koronavirusom. Dakle, one imaju opravdanje upravo kao mjera zaštite višeg prava na život.

 

Šta to znači za moguću obaveznu vakcinaciju protiv koronavirusa?

Niko ne bi smio biti prisilno vakcinisan, jer to spada u domen kršenja prava na fizički integritet, iako se ova vrsta prisile vrši u Kini, a odluka o obaveznoj vakcinaciji nedavno je donesena i u Austriji.

Međutim, kao i u svim odlukama koje su donešene u cilju zaštite opšteg dobra i zdravlja većine, da li bi osobama koje odbijaju vakcinisane bilo opravdano uvesti određene restrikcije dok traje pandemija?

Apsolutno da. Nevakcinisane osobe imaju veći rizik da dobiju virus, a posebno je dokazana jasna korelacija između procenta vakcinisanih i procenta smrtnosti u nekom društvu, u smislu da se rastom procenta vakcinisanih opada procenat smrtnih slučajeva. Drugim riječima, osobe koje odbijaju vakcinaciju prije svega ugrožavaju same sebe, ugrožavaju druge nevakcinisane, ali i čitavo društvo u pogledu činjenice da olakšavaju širenje virusa i pandemije u čitavoj populaciji.

Zbog toga, većina država postepeno uvodi privremene restrikcije za nevakcinisane, u smislu zahtijevanja dokaza o vakcinaciji za boravak u zatvorenim javnim prostorima poput državnih institucija, restorana, pozorišta, kina, itd., ili na otvorenim skupovima gdje boravi veći broj ljudi.

Također, u sve većoj mjeri i firme od svojih zaposlenih zahtijevaju, negdje mandatorno od države, a negdje dobrovoljno, da budu vakcinisani ukoliko žele boraviti na random mjestu.

 

 Da li je BiH spreman za ovakvu vrstu mjera?

Politička i ekonomska situacija u BiH je zasigurno jedna od najrizičnijih u regionu. Kršenje ljudskih prava je nešto što se dešava svakodevno, i to najčešće od onih koje građani biraju kako bi zastupali njihova prava i interese. Posljedica toga je da građanin ima malo ili skoro nikakvo povjerenje u kredibilitet vlasti, pa i medicinske struke koja se kroz dugi niz godina uplela u različite skandale.

Nepovjerenje u vlast, godine nebrige, nizak stepen obrazovanja stanovništva, medijski ratovi i dezinformacije, dovele su do toga da je BiH postala plodno tlo za različite laži koje su se širile u vezi koronavirusa. Razni „influenseri“ i samoprozvani stručnjaci koristili su ovu situaciju kako bi iznosili svoja mišljenja o pandemiji i vakcinama kao činjenice, što je dodatno doprinijelo povećanju nepovjerenja.

Zato i ne čudi podataka da je BiH država s najmanje vakcinisanih u Evropi, svega 23,5% stanovništva sa obje primljene doze, ali je u vrhu po stopi smrtnosti izazvanih komplikacijama zbog posljedice oboljenja korona virsusom.

 

Kako ići dalje?

Nakon Austrije, koja je donijela odluku obavezne vakcinacije, Njemačka je uvela mjere zabrane kretanja nevakcinisanim osobama na javnim mjestima. Slične mjere će se polako uvoditi i u druge evropske zemlje, a i širom svijeta. Pitanje je dana kada nam „korona pasoš“ neće biti nimalo drugačiji od pasoša potvrde vakcinacije protiv malarije ili nekom drugom vakcinom kojom su zaustavljene bolesti koje su uzimale milione života.

Ono što je bitno da shvatimo je da tokom pandemije pravo pojedinca na slobodno kretanje i konzumiranje društvenih sadržaja, bez preduzimanja bilo kakvih mjera predostrožnosti, ne može biti iznad prava drugih ljudi na život. Ako neko svojim ponašanjem i (ne)djelovanjem može ugroziti druge ljudske živote, onda je i sa liberalnog aspekta sasvim opravdano uvesti određene restrikcije na njegovo djelovanje. Zaštita od virusa, prije svega kroz vakcinaciju, treba biti prioritet svima nama u cilju normalizacije života i suočavanja sa drugim problemima koji nas očekuju u budućnosti.

 

 

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *