Piše: Martin Feldstein (DW)
Margaret Thatcher i Ronald Reagan naširoko su smatrani političkim i ekonomskim srodnim dušama. Kako piše Martin Feldstein, oboje su zaslužni revoluciju i reformu svojih ekonomija.
Prije četrdeset godina Ronald Reagan i Margaret Thatcher donijeli su revoluciju u razmišljanju i politici u ekonomiji i vanjskim poslovima. Ekonomije Sjedinjenih Država i Britanije danas su bitno različite zbog onoga što nekoć bile. Kolaps komunizma u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu također je rezultat njihove politike. Naravno, Reagan i Thatcher su uvijek imali svoje kritičare, od kojih neki sada vjeruju da će se svjetska ekonomija vratiti politici prije Reagana i prije Thatcher. No, svako ko se prisjeti kakva su bila američka i britanska ekonomija prije Reagana i Thatcher i ko poznaje promjene koje su oni uveli, također mora prepoznati da se svijet ne može vratiti.
Imao sam sreću raditi s predsjednikom Reaganom kao njegovim glavnim ekonomskim savjetnikom. Zbog njegovog bliskog odnosa s premijerkom Thatcher, imao sam i nekoliko prilika da se s njom sretnem. Bili su revolucionari u svom razmišljanju i u svojoj sposobnosti da inspiriraju druge da prihvate temeljnu promjenu. Reagan je imao četiri ključna ekonomska cilja kada je preuzeo dužnost 1981.: smanjiti inflaciju, smanjiti visoke osobne porezne stope, smanjiti veličinu vlade i smanjiti regulaciju privatnog sektora.
Inflacija se brzo smanjila, s više od 10 posto u 1981. na manje od 4 posto u 1983., jer je Reagan podržao oštru monetarnu politiku predsjednika Federalnih rezervi Paula Volckera. Danas je stopa inflacije blizu nule prihvaćeni cilj američke politike.
Reaganova porezna politika smanjila je najvišu stopu poreza na dohodak sa 70 posto 1980. na 28 posto 1986. Iako se najviša stopa vratila na gotovo 40 posto, niko ne predlaže povratak na nivoe prije Reagana.
Iako Reagan nije mogao smanjiti potrošnju na programe prava za penzionere, američka diskrecijska potrošnja koja se ne odnosi na odbranu smanjena je za jednu trećinu, s 4,7 posto BDP-a 1980. na 3,1 posto 1988. godine. Ona je iznosila 3,4 posto u 2008. godini.
Konačno, propisi su smanjeni u širokom rasponu industrija, uključujući zračni promet i finansijski sektor.
Iako su neka ograničenja bankama biti nametnuta nakon finansijske krize, nećemo vidjeti povratak na ozbiljna regulatorna ograničenja na aktivnosti banaka.
Reagan je okarakterizirao Sovjetski Savez kao “carstvo zla” i povećao izdatke za odbranu kako bi osporio sovjetsku agresiju i sposobnosti. Kolaps Sovjetskog Saveza i komunizma bili su, dijelom, dramatični odgovori na politiku SAD-a i na nesposobnost sovjetske ekonomije da drži korak sa Zapadom. Ni ovdje neće biti povratka.
Kada je Margaret Thatcher 1979. postala premijerka Britanije, suočila se s ekonomijom s mnogo temeljnijim problemima od onih u SAD-u. Britanija je bila mnogo socijaliziranija ekonomija, s raširenim državnim vlasništvom i dominantnim sindikatima. Privatizirala je glavne industrije u državnom vlasništvu i prodala stanove u državnom vlasništvu stanarima. Niko ne predlaže renacionalizaciju industrije niti vraćanje tih stanova. Sindikalna moć je trajno slomljena nakon dugih i bolnih nacionalnih štrajkova.
Najviša porezna stopa na dohodak od plaće prepolovljena je tokom njenog premijerskog mandata, pala je s preko 80 posto kada je preuzela dužnost na 40 posto na kraju njenog mandata. Dodatni porezi na prihod od ulaganja značili su da je najviša porezna stopa prije nego je Thatcher došla na vlast u početku bila iznad 95 posto. Iako je najviša stopa poreza na dohodak u Britaniji trenutno na 45 posto, nema razmišljanja o vraćanju na poreze prije Thatcher.
Nema povratka
Suočena s visokom inflacijom, Thatcher je podržala monetaristički pristup koji je podržavao visoke kamatne stope i uspjela je oštro smanjiti inflaciju. Danas Britanija ima nezavisnu centralnu banku s ciljem inflacije od 2 posto. Thatcher je podržavala ulazak Britanije u Europsku uniju kako bi imala koristi od slobodne trgovine, ali se snažno protivila pridruživanju jedinstvenoj valuti. Laburistička vlada koja ju je slijedila nastavila je politiku ostanka izvan eurozone, kao i konzervativci.
Finansijska deregulacija učinila je London globalnim finansijskim središtem. Neke od tih regulatornih promjena mogu se poništiti, ali je malo vjerojatno da će Britanija ugroziti važnu komponentu svoje ekonomije vraćanjem na finansijska pravila prije Thatcher.
Politike se razvijaju kako se uvjeti mijenjaju i kako učimo iz iskustva. Ali dramatične promjene politike u SAD-u i Britaniji pod Ronaldom Reaganom i Margaret Thatcher donijele su tako duboka poboljšanja da nema povratka.
Martin Feldstein, profesor je ekonomije na Harvardu, ranije je bio predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika predsjednika Ronalda Reagana i predsjednik Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja.
