Piše: Danijal Hadžović
BiH je država koja nikad nije izašla iz socijalizma. Nema tu razvijenog tržišta, još manje slobodnog, a i sloboda raspolaganja privatnim vlasništvom je prilično upitna.
Ono što se jeste desilo je transfer bogatstva, iz društvenog vlasništva u vlasništvo političko-obavještajnih elita. Često se kaže u tajkunske ruke, no to nije posve tačno. Stvarna moć i kontrola nad resursima leži u rukama stranačkih i obavještajni vrhuški koje kontrolišu državu. Tajkuni najčešće “čuvaju” bogastvo za njih.
Ekonomija društva se kontroliše preko brojnih državnih firmi koje su pod direktnom kontrolom stranaka i upošljavaju redom stranačke kadrove, glomazne administracije preko koje stranački kadrovi vrše “nadzor” nad društvnom, a i navedeni tajkuni, nova tranzicijska elita, pomno su odabrani kao lojalni ljudi kojima se preko veza omogućilo da privatizuju, dobijaju javne nabavke, tendere i lokacije, a zauzvrat moraju biti poslušni, plaćati reket vladajućoj garnituri i općenito isfinansirati i podržati sve što se od njih traži.
Od politike preko ekonomije do kulture, sve je u čvrstom stisku države, tj. stranaka koje njom upravljaju
I dalje imamo sistem gdje partija kontroliše ekonomiju i većinu toga, samo što sada nije jedna partija nego njih više, s resursima podijeljenim najprije po principu da svaka nacionalna stranka bogatstvo raubuje na svom osvojenom etničkom prostoru, a manjinski partneri uzimaju svoj manji dio kolača.
Daleko je to od kapitalizma, posebno liberalnog. Nastavak je to društva porobljenog od statičnih vladajućih političkih struktura.
Daleko je to od kapitalizma, posebno liberalnog. Nastavak je to društva porobljenog od statičnih vladajućih političkih struktura.
