Piše: Danijal Hadžović
Dok se narod Ukrajine suočava sa stravičnim ruskim napadima, vrijedno je podsjetiti kako su SAD uvjerile zemlju da odustane od nuklearnog oružja. Događaj je bio Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine, u kojem su SAD, Velika Britanija i Rusija ponudile sigurnosne garancije naciji koja je stekla nezavisnost kada se Sovjetski savez raspao.
To je bilo mirno doba nakon Hladnog rata, kada je historija navodno završila. Oko 1.800 komada nuklearnog oružja nalazilo se na ukrajinskoj teritoriji, uključujući taktičko oružje kratkog dometa i krstareće rakete. SAD su željele da što manje zemalja ima nuklearnu bombu, a kredibilitet SAD bio je na vrhuncu.
U Budimpešti je 1994. Ukrajina nagovorena da sve svoje nuklearno naoružanje preda Rusiji, a Ukrajini je zauzvrat garantirano da će biti zaštićena u slučaju agresije. Ukrajina je vratila sve nuklearno oružje Rusiji do 1996. godine.
Vladimir Putin je od Budimpeštanskog memoranduma napravio mrtvo slovo na papiru svojom prvom invazijom na Ukrajinu 2014. godine. Ali izdaja “Budimpeštanskog sporazuma” nije zaboravljena u Kijevu, kao što je ogorčeno primijetio predsjednik Volodimir Zelenski.
“Budimpešta” ponovo pokazuje ludost vjerovanja “papirnatim” obećanjima u svijetu u kojem autokrati imaju prst na atomskoj bombi. Još je poraznija spoznaja da nacije koje ste nekoć natjerali da se odreknu nuklearnih bombi ostavljate na cjedilu. To je lekcija koju je Sjeverna Koreja naučila, a Iran slijedi istu logiku dok pokušava napraviti bombu, iako obećava da to neće učiniti.
Nesposobnost SAD da provede svoje obaveze iz Budimpešte također će odjeknuti u savezničkim prijestonicama koje se oslanjaju na američka vojna uvjeravanja. Nemojte se iznenaditi ako Japan ili Južna Koreja zatraže vlastito nuklearno sredstvo odvraćanja. Ako Amerikanci žele znati zašto bi im bilo stalo do Ukrajine, nuklearno širenje je jedan od razloga. Izdaja ima posljedice, jer se čini da je svijetu suđeno da ponovo uči na teži način.
