Suočavanje s Rusijom pokazuje napetost između slobodne trgovine i slobode

Invazija na Ukrajinu je treći veliki udarac globalizaciji u poslednjoj deceniji. Prvo su uslijedili trgovinski ratovi predsjednika Donalda Trumpa. Sljedeća je bila pandemija u kojoj su prekogranični tokovi kapitala, robe i ljudi gotovo stali. Sadašnji oružani sukob u evropskoj žitnici, opkoljene crnomorske luke i sankcije Rusiji izazvali su šok opskrbe koji je zahvatio svjetsku ekonomiju. Cijene pšenice su porasle za 40%, Evropljani bi se mogli suočiti s nestašicom plina kasnije ove godine, a postoji i pritisak na nikl koji se koristi u baterijama, uključujući i za električne automobile. Širom svijeta mnoge firme i potrošači se bore s lancima nabavke koji su previše krhki da bismo ovisili o njima – opet.

Ako pogledate dalje od haosa, ratno huškanje Vladimira Putina takođe postavlja pitanje o globalizaciji koja je neugodna za pristalice slobodne trgovine. Da li je mudro da otvorena društva vode normalne ekonomske odnose sa autokratskim, kao što su Rusija i Kina, koje krše ljudska prava, ugrožavaju sigurnost i postaju sve opasnije što se više obogaćuju? U principu, odgovor je jednostavan: demokratije treba da nastoje da maksimiziraju trgovinu bez ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. U praksi je to teško postići. Rat u Rusiji pokazuje da je potreban hirurški redizajn lanaca snabdijevanja kako bi se spriječilo da autokratske zemlje maltretiraju liberalne. Ono što svijetu ne treba je opasan trzaj ka samodovoljnosti.

Većinu posljednjih nekoliko decenija bilo je jasno kako trgovati s neprijateljem. U hladnom ratu Zapad i totalitarni sovjetski blok vodili su trgovinu energentima i žitom, ali su imali nizak ukupni nivo međusobnog povezivanja. Nakon pada Berlinskog zida, široko se pretpostavljalo da će slobodna trgovina i sloboda zajedno osvojiti svijet, pojačavajući jedna drugu. I neko vrijeme jesu. Tokom 1990-ih udio zemalja s demokratskom vladavinom porastao je kako su carine padale i sve više kontejnerskih brodova prešlo okeane. Rusi su prvi okusili Big Mac i glasačku kutiju u roku od 18 mjeseci. Bill Clinton je pozdravio ulazak Kine u globalni trgovinski sistem 2000. godine, predviđajući da će to imati “dubok utjecaj na ljudska prava i političke slobode” tamo.

Ali u protekloj deceniji i po sloboda u svijetu je opala, a udio ljudi koji žive u demokratijama pao je ispod 50%. Na mnogim autokratskim mjestima, uključujući Kinu i Bliski istok, politička reforma je malo vjerovatna. Rezultat je globalizirana ekonomija u kojoj autokratije čine 31% BDP-a, ili 14% bez Kine. Za razliku od SSSR-a, ove autokratije su ekonomski isprepletene sa liberalnim društvima. Trećina demokratskog uvoza robe je iz njih, a trećina multinacionalnih ulaganja u autokratije je iz demokratija. Otvorena društva trguju preko 15 milijardi dolara dnevno sa zatvorenim, kupuju kineske proizvode i saudijsku naftu i prodaju Bulgari i Boeinge.

Ruska invazija pokazala je Zapadu opasnosti trgovine sa protivnicima. Jedna briga je ona moralna. Svi ti poslovi za naftu Uralsa i crnomorsko pšenicu finansirali su Putinovu represiju i njegovu brzo rastuću vojnu potrošnju. Druga je sigurnost, s Evropom koja je ovisna o ruskom gasu i mnogim industrijama koje se oslanjaju na inpute, uključujući gnojiva i metale. Takve ovisnosti mogu ojačati autokratije, oslabiti demokratsku odlučnost i izložiti ih odmazdi u ratu. Nijedna zemlja ne utjelovljuje ovaj Faustov pakt više od Njemačke zavisne od plina.

Ova tenzija između logike slobodne trgovine i podrške političkom liberalizmu će stvoriti dublje pukotine. Svijet se već godinama suočio sa onim što je The Economist nazvao sporobalizacijom, sa padom trgovine i tokova kapitala u odnosu na BDP. Neke autokratije sada mogu nastojati da se još više odvoje od Zapada. Kina gleda na kolaps ruske ekonomske tvrđave suočene sa zapadnim sankcijama kao promašen eksperiment iz kojeg se uči prije nego što razmisli o ulasku u rat zbog Tajvana. Saudijska Arabija se zbližava s Kinom. Svjetske autokratije imaju premalo zajedničkog da bi formirale kohezivni ekonomski blok, ali su ujedinjene u svojoj želji da smanje utjecaj Zapada na njih, u područjima od tehnologije do deviznih rezervi.

 

Iskušenje na Zapadu je, u međuvremenu, da se okrene ka ograničenijoj vrsti trgovine sa vojnim saveznicima, ili čak ka potpunoj samodostatnosti. Uzmite u obzir nedavno obraćanje predsjednika Joea Bidena o stanju sindikata koje je uključivalo obećanje da će se “sve, od palube nosača aviona do čelika na zaštitnoj ogradi autoputa, praviti u Americi od početka do kraja. Sve to. ”

 

Dan međuzavisnosti

Putin je dao oštru lekciju da demokratije u ovim oblastima moraju promijeniti svoj stav. Rat je tragedija, ali je i trenutak jasnoće. Vizija iz 1990-ih, da slobodna trgovina i sloboda idu ruku pod ruku, slomila se. Liberalne vlade treba da pronađu novi put koji kombinuje otvorenost i sigurnost, te sprječava da se san o globalizaciji naruši.

 

Izvor: The Economist

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *