Piše: Swapnarka Arnan (FEE)
Jedna od osnovnih ideja marksističke ekonomske teorije je ideja da vlasnici preduzeća eksploatišu radnike, odnosno da profitiraju na radu radnika. Obrazloženje je da stvari koje proizvodi biznis ne proizvode vlasnici preduzeća, već radnici jer je njihov rad taj koji je stvorio proizvod.
U suštini, vlasnik preduzeća ne radi ništa i zarađuje profit tako što krade proizvode koje su radnici stvorili i prodaje ih.
Ali da li je ova teorija tačna? Da li je istina da vlasnici preduzeća ne rade ništa osim da kradu proizvode koje su radnici stvorili i prodaju ih za profit?
Odgovor je sasvim sigurno ne. Vlasnici preduzeća igraju važnu ulogu u proizvodnji dobara i usluga i reći da oni ne rade ništa osim da eksploatišu radnike i kradu od njih jednostavno nije tačno.
Da bismo bilo šta proizveli potrebno je da imamo četiri faktora: zemlju, rad, kapital i preduzetništvo. Ako bilo koji od ovih faktora nedostaje, ne možemo ništa proizvesti. Dakle, ideja da vlasnici preduzeća (preduzeća) ne doprinose stvaranju proizvoda i usluga proturiječi se ovom osnovnom zakonu ekonomije.
Dakle, kako vlasnici preduzeća doprinose proizvodnji?
Prije svega, vlasnik poduzeća je taj koji odlučuje šta će i kako proizvoditi. Vlasnik preduzeća je taj koji na prvom mjestu ima ideju za posao i postavlja nacrt kako će posao funkcionirati.
Vlasnik preduzeća je taj koji kreira upravljačku strukturu, osigurava da su sirovine dostupne, kupuje/iznajmljuje mjesto gdje se može odvijati proizvodnja i rješava pravne probleme kompanije kao što su plaćanje poreza i osiguranje da se propisi poštuju.
Vlasnik firme je mozak iza kompanije, a tijelo ne može funkcionirati bez mozga.
Ali neki ljudi tvrde da vlasnik preduzeća ne stvara sam proizvod, već unajmljuje radnike da to urade i iz tog razloga radnici su ti koji zaslužuju vlasništvo nad proizvodom jer su ga napravili.
Ali ovo gledište je pogrešno. Zamislimo proizvode proizvedene u poslu kao jelo. Chef Gordon Ramsay ima mnogo restorana širom svijeta u kojima služe recepte koje je kreirao kuhar Ramsay. Naravno, šef kuhinje Ramsay lično ne pravi sva jela u svim restoranima stalno, to bi bilo nemoguće. Umjesto toga unajmljuje druge kuhare da rade u njegovim restoranima, a oni su ti koji fizički spremaju jela. Ali dok unajmljeni kuhari pripremaju hranu, to je i dalje recept kuhara Ramsaya. To je njegova ideja, njegov koncept. On je taj koji je prvo morao smisliti jelo. Unajmljeni kuhari jednostavno slijede njegova uputstva, njegov recept i ponovo kreiraju jelo.
To je uloga koju poduzetnici imaju u poslovanju. Oni su ti koji dolaze na ideju. Biznis je njihov koncept, a cijelo preduzeće radi po uputama poduzetnika. Poduzetnik se ponaša kao mozak poslovanja.
Poduzetnik preuzima i najveći rizik u poslu. Ako posao propadne, poduzetnik je taj koji će izgubiti novac. Radna snaga može dobiti otkaz, ali će biti plaćena za količinu posla koji je obavila. S druge strane, ako poduzetnik ne zadovolji potrebe i želje ljudi, izgubiće novac. Zbog toga poduzetnik dobija profit, preuzima rizik i tako dobija nagradu.
Za one koji tvrde da je profit koji ostvaruje poduzetnik jednostavno vrijednost ukradena od rada, imam jedno pitanje. Ako je rad odgovoran za stvaranje profita, da li je on odgovoran i za stvaranje gubitka ako dođe do gubitka? Da li bi radna snaga trebala izgubiti novac ako posao propadne?
Naravno, rad ne treba da trpi ako posao propadne, jer to nije njihova krivica. Posao rada je da pomogne pretvaranje sirovina u gotove proizvode. Oni ne odlučuju šta se stvara, kako nastaje i kome je proizvod namijenjen. To je uloga poduzetnika, i to je razlog zašto poduzetnik trpi gubitak kada kompanija posluje loše, a ostvaruje profit kada radi dobro.
Da bismo bolje pomogli socijalistima da razumiju ovu perspektivu, poslužimo se primjerom iz Sovjetskog Saveza.
Zbog svoje uloge u savezničkoj pobjedi nad silama osovine u Drugom svjetskom ratu, general Georgij Žukov bio je jedan od mnogih generala koji su dobili Orden pobjede, najveće vojno odlikovanje koje je SSSR dodijelio za Drugi svjetski rat. Bila je to jedna od mnogih nagrada koje je dobio za svoju ulogu u porazu sila Osovine u Drugom svjetskom ratu.
Sada se postavlja pitanje zašto je Žukov dobio nagradu? On nije sam porazio sile Osovine, niti je bio prisutan na linijama fronta pucajući na njemačke vojnike. Ljudi koji su radili pod njegovom komandom su se borili protiv Osovine, ubijali njihove vojnike i zauzeli neprijateljsku teritoriju.
Pa zašto Žukov ima najviše zasluga?
Zato što je Žukova uloga bila slična ulozi vlasnika preduzeća. Žukov je bio taj koji je vodio vojnike, kreirao je strategije i borbene planove, donosio odluke o ljudima koje je vodio. A ako njegovi ljudi nisu uspjeli da poraze neprijatelja, Žukov bi bio taj koji bi snosio krivicu.
To je razlog zašto je Žukov dobio najviše kredita, baš kao i vlasnik preduzeća koji ostvaruje profit.
To je ono gdje marksisti griješe o vlasnicima preduzeća. Oni zaista igraju ključnu ulogu u proizvodnji proizvoda, oni ne sjede samo i zarađuju novac na radu drugih.
Da biste bilo šta proizveli, potrebna vam je zemlja, kapital, rad i preduzetništvo, a bez i jednog od njih, pa tako ni bez preduzeća, proizvodnja nije moguća.
