Piše: Marian L. Tupy (Human Progress)
Kada je www.humanprogress.org pokrenut 30. listopada 2013., lansiranje je popraćeno esejem koji sam napisao u časopisu Reason pod naslovom “Ljudski napredak: nije neizbježan, neujednačen i neosporan”. U članku sam ukratko opisao napredak koji je čovječanstvo napravilo u zadnjih dvjestotinjak godina. Empirijski dokazi, tvrdio sam, jasno pokazuju da je u usporedbi s prethodnih 300.000 godina postojanja Homo sapiensa, naš nedavni napredak bio zapanjujući.
U samo 0,08 posto našeg vremena kao zasebna vrsta, postali smo znatno bogatiji, zdraviji i bolje obrazovani. Prosječni globalni dohodak, koji je praktički stagnirao milenijima, porastao je za faktor 14. Umjesto da umremo u dobi od 30 godina, možemo se radovati životu u kasnim 70-ima. Široko rasprostranjena nepismenost, neznanje i praznovjerje u velikoj su mjeri zamijenjeni naučnijim i racionalnijim gledištem koje nam je pomoglo da eliminiramo drevne bolesti, poput velikih boginja, stvorimo iPhone i pošaljemo ljude na Mjesec.
Iznad svega, postali smo moralniji. Prije dvjesto godina ropstvo je bilo rašireno; žene su bile bez prava glasa ili jednake zaštite prema zakonu; homoseksualci su bili zatvarani ili još gore; ljudi različitih religija bili su rutinski diskriminirani; krug empatije nije se protezao daleko izvan porodice – a kamoli na druge nacije, rase ili, kad smo već kod toga, životinje, koje su mučene iz zabave. A takva je bila “moralna situacija” u najciviliziranijim zemljama na planeti.
Kako smo stvorili potpuno drugačiji i moralniji svijet! U Sjedinjenim Državama, Amerikanci su izabrali crnca na najvišu državnu funkciju. U velikom dijelu Evrope žene predsjedavaju mnogim vladama. Homoseksualci vode svoje istospolne partnere na maturalnu večer. Stotine milijardi dolara teku iz bogatih zemalja u siromašne kako bi ublažili glad i bolesti. Okrutnost prema životinjama se kažnjava.
Ali također sam primijetio da je ljudski napredak neravnomjeran i daleko od neizbježnog. Gale Pooley i ja smo nedavno ponovno obradili tu temu u knjizi „Superabundance“, koji će izaći u augustu. Napisali smo.
“Linija” napretka je nazubljena, a ne glatka. Zapadna Europa, na primjer, doživjela je ogroman ekonomski, politički, tehnološki, naučni i medicinski napredak tokom stoljeća koje se prostiralo od krajj Napoleonovih ratova (1803.-1815.) i 1914., da bi se spustilo u barbarstvo Prvog i Drugog svjetskog rata. Ipak, Evropa se oporavila, baš kao i nakon pada Rima i mračnog doba koje je uslijedilo. Drugim riječima, postoje racionalni razlozi za oprezni optimizam. Ali optimizam se ne smije brkati s neizbježnošću. Još uvijek bismo mogli uništiti našu civilizaciju ljudskim djelovanjem, kao što je nuklearni rat, ili bespomoćno gledati kako asteroid juri nebom i briše većinu života na Zemlji“.
Kad smo pisali te riječi, nismo mogli zamisliti da će Evropa, kontinent moga rođenja, opet biti zaglibljen u krvavom ratu. Dugoročni pad svih vrsta nasilja – uključujući ubistva, genocid i međunarodne sukobe – vrlo je stvaran i dio je moralnog napretka. Divlja invazija ruske vojske na Ukrajinu ne negira taj dugoročni trend, ali je podsjetnik na krhkost ljudskih postignuća. Sa svakim vlaknom svog tijela i dalje vjerujem da će budućnost čovječanstva biti sve bolja. Ali, kao što smo također primijetili u Superabundanceu, nikada neće biti savršena.
Napredak ne znači da ćemo ikada doći do rajskog krajnjeg stanja u kojem će sve svugdje biti optimalno za svakoga. Pojavit će se novi problemi koje će, koliko god nesavršeno, morati rješavati buduće generacije. Kao takav, svijet nikada neće biti savršeno mjesto. Uostalom, bića koja ga nastanjuju i sama su nesavršena. Kao što je njemački filozof i zagovornik postupnog ljudskog napretka Immanuel Kant (1724-1804) primijetio 1784., “Od tako krivog drveta kakvo je čovječanstvo ne može se napraviti ništa potpuno pravo.”
Ruski napad na miran narod potvrđuje iskrivljenost ljudske prirode, ali naše mane ne negiraju našu sposobnost stvaranja ljepote, blagostanja i mira. Dok gledamo kako se sukob u Ukrajini odvija i ne razmišljamo o svim drugim sukobima u današnjem svijetu, sjetimo se uzroka napretka – uključujući razum, nauku, slobodu i humanizam. Budimo zahvalni na onome što imamo i ponovno se posvetimo odbrani vrijednosti i institucija koje su liberalna društva učinile najboljim mjestima na Zemlji.
Marian L. Tupy viši je suradnik u Centru za globalnu slobodu i prosperitet Instituta Cato i urednik HumanProgress.org.
