Otac liberalizma: Najopasniji čovjek na svijetu

Piše: Dan Sanchez (FEE)

 

Godine 1683. najopasniji čovjek na svijetu pobjegao je iz Engleske u Nizozemsku.

Nije izgledao jako zastrašujuće. Imao je 51 godinu, mršav i astmatičar. Imao je, prema jednom opisu, “dugo lice, veliki nos, pune usne i meke, melankolične oči”.

Ipak, engleski ga je kralj smatrao jednim od svojih najsmrtonosnijih neprijatelja. Kao desna ruka glavnog političkog protivnika Karla II u zemlji, bio je osumnjičen za urotu za ubitvo kralja.

Ali ono što ga je stvarno činilo prijetnjom prijestolju nije bila njegova vještina u smrtonosnim umijećima, već njegov genij u književnim umijećima.

U ruci Johna Lockea pero je uistinu bilo jače od mača.

Locke je isplovio iz Engleske s moćnim oružjem: oružjem koje će na kraju svrgnuti, ne samo jednog monarha, već sve njih. To je oružje bila knjiga, u tom trenutku neobjavljeni nacrt: Dvije rasprave o vladanju.

Ta je knjiga bila sistemski filozofski slučaj slobode. Locke je znao da bi ga apsolutistički monarh Engleske mogao ubiti zbog njegove antiapsolutističke knjige. Doista, kasnije te godine Lockeov saveznik Algernon Sidney pogubljen je zbog izdaje, a Sidneyjeve rasprave o vladi citirane su kao dokaz na njegovom suđenju.

Tako je Locke svoje Rasprave objavio tek 1689., godinu nakon što je Charlesov nasljednik James II svrgnut s vlasti u “Slavnoj revoluciji” – čak i tada, samo anonimno. Locke je do kraja života javno poricao autorstvo, priznajući ga tek u oporuci. Locke je umro 1704.

Kasnije u tom stoljeću, ideje u Lockeovim Two Treatises of Government postale su elementi temeljne američke filozofije:

Jednakost, u izvornom smislu, ne jednakih sposobnosti ili jednakog bogatstva, nego nepokoravanja;

Neotuđiva prava, ne na državna davanja, već na život, slobodu i imovinu;

Demokratija, u izvornom smislu, ne pukog većinskog glasanja, već narodnog suvereniteta: ideja da vlade ne bi trebale biti gospodari, već sluge naroda;

Pristanak onih kojima se upravlja: ideja da vlade mogu legitimno vladati samo uz pristanak onih kojima se upravlja, tj. suverenog naroda;

Ograničena vlada: ideja da je jedina svrha i pravi opseg legitimne vlade samo osiguranje prava ljudi;

Pravo na revoluciju: ideja da je svaka vlada koja prekorači svoje granice i gazi sama prava za koja je zadužena osigurati  – tiranija, te da ljudi imaju pravo oduprijeti se, mijenjati, pa čak i svrgnuti tiranske vlade.

 

Te su ideje potaknule američku revoluciju i prožele su Deklaraciju o nezavisnosti, Ustav i Povelju o pravima. Iznimno uspješan američki eksperiment uzrokovao je skok globalnog prestiža Lockeove političke filozofije. Kako su Lockeovi politički principi usvajani u cijelom svijetu, sloboda se širila, a apsolutizam se povlačio.

Ideje sadržane u papirima koje je John Locke prokrijumčario preko mora iz Engleske 1683. okrenule su svijet naglavačke: bolje rečeno, na pravu stranu.

Ovo čudesno postignuće za čovječanstvo od tada je djelomično poništeno na mnogo načina. Neprijatelji slobode su izvrnuli Lockeove pojmove kako bi izopačili njihovo značenje i služili modernim varijantama apsolutizma.

Ali svjetska je historija krenula mnogo slobodnijim tokom jer je Locke živio, mislio, pisao i objavljivao.

Bio on toga u to vrijeme svjestan ili ne, John Locke bio je najopasniji čovjek na svijetu kao i najveći heroj: prijetnja tiranima i osloboditelj generacija.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *