Piše: Andrew Bernstein (FEE)
Započnimo misaonim eksperimentom. U Francuskoj kasnog 19. stoljeća briljantni hemičar Louis Pasteur postavio je temelje teorije klica. Ideja da bolesti dovoljno snažne da ubiju velika živa bića zapravo uzrokuju organizmi toliko sitni da se golim okom ne vide – bila je izuzetno kontroverzna.
Zamislite sada da je Francuska bila diktatura, a ne uglavnom slobodno društvo; da su naučnici koji su se protivili Pasteuru bili miljenici diktatora; i da je režim prijetio Pasteuru zatvorom ili pogubljenjem ukoliko objavi svoju teoriju. Zamislite da su mu spalili bilješke, zaplijenili i uništili laboratorijske zapise i zastrašili njegove pristalice do šutnje. Teorija klica bila je revolucionarni iskorak u medicinskom znanju i postala je temelj za razvoj antibiotika i drugih lijekova. Da je država ili crkva uspjela ugušiti Pasteurovu slobodu govora – za koliko godina ili decenija bi razvoj medicinske nauke bio unazađen?
Kako sloboda govora pokreće napredak
Sličnih primjera ima mnogo. Sokrat je, osporavajući atinsku politiku Peloponeskog rata, razvio revolucionarne ideje i praktično utemeljio moralnu filozofiju. Kopernik, a kasnije Galileo, osporili su geocentrični model koji je podržavala crkva i zastupali heliocentrični model Sunčevog sistema. Darwin je svojom teorijom evolucije zauvijek promijenio biologiju.
Srećom, iako su mnogi od ovih heroja bili pogubljeni, prijetilo im se mučenjem, ili su njihove teorije bile zabranjene, a knjige spaljivane, s vremenom su se pojavila dovoljno slobodna društva u kojima su njihove ideje mogle biti objavljene i prihvaćene.
Istinska inovativna učenja, iako unapređuju ljudsko znanje i poboljšavaju život, često nailaze na žestok otpor kada se prvi put pojave. Razlog je jednostavan: kao nova, izazivaju dominantnu “mudrost” jednog vremena i ugrožavaju čuvare uvriježenih uvjerenja.
Ako štitimo pravo pojedinaca da slobodno iznose svoje stavove (izuzev onih koji pozivaju na nasilje), racionalni ljudi mogu sami procijeniti koje su ideje tačne, a koje nisu. Ako to pravo ukinemo, onda istinu i laž određuje državni aparat – vlada.
Cijena cenzure
Pogledajmo protivljenje slobodi govora i njegove posljedice. Nekoliko godina prije, tokom pandemije COVID-19, tadašnja premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern izjavila je: “Mi [vlada] ćemo nastaviti biti vaš jedini izvor istine… Ako to ne čujete od nas, to nije istina.” U Sjedinjenim Državama, administracija predsjednika Bidena provela je ovu ideju u praksu osnivanjem Odbora za upravljanje dezinformacijama pri Ministarstvu domovinske sigurnosti — što su mnogi, uključujući mene, odmah nazvali “Ministarstvom istine” iz Orvelove 1984. Nakon burnih reakcija, vlada je odbor ugasila.
Ipak, vlada je nastavila voditi politiku kontrole mišljenja. “Twitter Files” otkrili su da su državne agencije “usmjeravale” društvene mreže o tome ko smije, a ko ne smije objavljivati o COVID-u. Brojni vrhunski stručnjaci koji su se razilazili s vladinim stavovima bili su cenzurisani — uključujući dr. Martina Kulldorffa, epidemiologa s Harvard Medical School. Treba biti sasvim jasno da suzbijanje glasova medicinskih stručnjaka tokom zdravstvene krize otežava otkrivanje istine, borbu protiv bolesti i zaštitu zdravlja.
Ja sam profesor filozofije i predajem logiku već četrdeset godina. Evo jedne istinite priče iz časova etike prije mnogo godina. Izrekao sam tvrdnju za koju sam vjerovao da je tačna. Učenik mi je rekao: “To je vaše mišljenje.” Odgovorio sam: “Je li sve mišljenje? Kako razlikujemo mišljenje od istine?” Razmišljali su trenutak, a onda je jedan rekao: “Tako što to potkrijepite.” “Tačno,” rekao sam. “Čime?” “Činjenicama,” odgovorio je. “Upravo tako. Potkrijepite to dokazima.” Podsjetio sam ih na serije poput Law and Order, koje su gledali, gdje tužilaštvo mora predočiti dokaze, a odbrana dobija priliku da odgovori.
Logika nas uči kako koristiti dokaze da bismo potkrijepili zaključak – koji su podaci relevantni, koliko je dokaza potrebno, kako izbjeći greške u argumentaciji, kako osigurati tačnost činjenica i valjanost zaključivanja. Kod teških pitanja logika je nezamjenjiva u utvrđivanju istine.
Uzimo savremeni primjer: tvrdnju o čovjekom uzrokovanim klimatskim promjenama. Američki senator Sheldon Whitehouse i drugi su s vremena na vrijeme predlagali kriminalizaciju negiranja opasnog globalnog zagrijavanja.
Bivši potpredsjednik Al Gore godinama govori da je klimatska kriza već tu i da “nema vremena za raspravu”, već samo za djelovanje. Ako je zaista u pravu o mogućoj klimatskoj opasnosti (a ja mislim da nije), onda u zaključku pravi veliku grešku. Istina je sljedeća: moramo raspravljati. Dokazi sa svih strana moraju biti izneseni; racionalni ljudi ih moraju analizirati i presuditi čiji je slučaj jači.
Ako zaista postoji opasnost – ili mogućnost opasnosti – onda je pitanje života i smrti da donesemo ispravan zaključak. A da bismo donijeli ispravan zaključak, moramo razmotriti sve dokaze. Kriminalizacija ili cenzura ideja uklanja ključne metode za dolazak do istine. Dakle:
-
Slobodu govora moramo štititi.
-
Slobodno istraživanje i otvorenu debatu moramo podržavati.
Istina, rasprava i ljudski napredak
Sloboda govora znači slobodu uma. Ona nije društveni luksuz. To je pitanje života i smrti, jer slobodna potraga za dokazima i otvorena rasprava o kontroverznim pitanjima nezamjenjivi su alati za utvrđivanje istine – a istina unapređuje ljudski život.
Ljudi koji su uvjereni da imaju dokaze koji potvrđuju njihov zaključak podržavaju slobodu govora, jer znaju da će u otvorenoj debati pobijediti. A ako su iskreni, nešto će i naučiti ako se pokaže da su u krivu.
Ko se protivi otvorenoj raspravi? Oni koji su svoje stavove izgradili na emocijama, a ne na dokazima, oni koji znaju da njihovi protivnici imaju jače argumente — pa zato očajnički žele spriječiti da se ti argumenti uopće čuju.
Podržavati slobodu govora znači podržavati potragu za istinom i, time, unapređivati ljudski život. Protiviti se slobodi govora znači protiviti se oboma.
Andrew Bernstein je doktor filozofije (Ph.D.) sa Postdiplomskog studija Gradskog univerziteta u New Yorku (CUNY). Član je FEE-ove akademske mreže (FEE Faculty Network).
