Jer je država užasan vlasnik: Zašto Dom mladih treba biti privatizovan!

Piše: Danijal Hadžović

Dom mladih jedno je od čuvenih mjesta u Sarajevu za koje se vežu neki ljepši događaji iz bliže historije našeg grada. U ovom mjestu desili su se neki od najlegendarnijih koncerata i derneka u glavnom gradu BiH. To je mjesto na kojem je prve korake započela većina popularnijih sarajeskih bendova, od Indeksa preko Bijelog dugmeta do Crvene jabuke i Zabranjenog pušenja.

U ratu je Dom mladih, poput mnogih sarajevskih objekata, devastiran. Godinama je tako na Skenderiji stajalo zgarište, a sarajevske javnost je, sasvim opravdano, na sarajevske vlasti bacala drvlje i kamenje što ne čine ništa po pitanju restauracije ovog objekta. Ipak, zahvaljujući stranim donacijama ovaj Dom mladih je obnovljen i ponovo otvoren 2007. godine. Kako bi Dom mladih zadržao svoj nekadašnjih duh urbanog i progresivnog mjesta, “fina gradska raja” kao samoproglašene kulturna policija glavnog grada je preko svojih medija u počecima vršila ogroman pritisak i uspješno sabotirala svaki pokušaj da se u Dom mladih dovedu neki od popularnih pjevača koji nisu bili po ukusu naše napredne raje.

Danas, 10 godina poslije, u Domu mladih ne nastupaju turbofolk zvijezde. Danas, 10 godina poslije, u Domu mladih ne nastupa uglavnom niko. Upravu Doma mladih ovo ne brine. “Poslovna politika” uprave je da kada neko zatraži – oni mu iznajme prostor, pa se eventualno jednom ili dva puta u mjesecu u njemu održi koncert nekog umjereno traženog muzičara koji je nedovoljno popularan za Skenderiju ili Zetru, a previše ozbiljan za neki manji klub. Upravi ne pada na pamet da po tom pitanju išta uradi i pokrene bilo kakve aktivnosti. Na budžetu su. Država finansira održavanje Doma mladih. Plate su ionako sigurne, a niko se i ne buni ionako. Oni razumiju da je njihov posao da sjede i rentaju prostor. Ako se i ubere šta od rentanja, super.

A kako izgleda pokušaj organizacije nečega u Domu mladih svjedočio mi je jedan dobar poznanik koji je prije nekoliko mjeseci imao krajnje negativnu iskustvo s njegovom upravom. Najprije je za iznajmljivanje ovog prostora trebao platiti znatno veći novčani iznos od onoga koji traži konkurencija. Odlučio je pristati na to uzimajući u obzir kvalitet prostora i benefite koji bi mogao imati od njega zbog samog događaja. U tom smislu je namjeravao obezbijediti i bogatu ponudu pića i ostalih usluga. Od uprave Doma mladih, međutim, dobio je izričitu zabranu da to učini. Odgovorili su mu da oni imaj ugovor sa Sarajevskom pivarom i mogu se služiti isključivo proizvodi Sarajevske pivare. To vam je otprilike jedna vrsta piva i nekoliko gaziranih pića. Također, naglasili su mu da goste moraju služiti njihovi konobari te da sva zarada u konačnici ostaje Domu mladih.

Dakle, uslovi da nešto organizujete u Domu mladih je da platite znatno veću cijenu iznajmljivanja od konkurencije, da vas služi njihovo osoblje, da vam oni određuju ponudu i da vam zadrže kompletnu zaradu! Ne moram vam naglašavati da je moj poznanik na kraju odlučio da događaj ipak organizuje na drugom mjestu.

Da je Dom mladih u privatnom vlasništvu i oslobođen od državnih subvencija, imali bismo zasigurno potpuni drugačiji model poslovanja od navedenog. Kako bi mogao biti profitabilan i opstati na tržištu, vlasnik bi bio prinuđen redovno organizovati koncerte i na dnevnoj osnovi obezbijediti različite događaje. Ako bi imao i poslovnu politiku iznajmljivanja prostora, morao bi svakako voditi računa da ima što povoljnije uslove i njima privuće što veći broj klijenata. Grad bi u konačnici, nesumnjivo, bio bogatiji za bolji noćni život i više događaja. Bez privatnog vlasništva i motiva ostvarivanja profita nema ni uspješnog poslovanja, odnosno boljih usluga za korisnike.

No, kada bi se i pomislilo na privatizaciju Doma mladih, ne treba ni sumnjati da bi se digla i kuka i motika domaćih socijalista i “urbanog građanstva” koji bi se pobunili protiv prodaje “našeg kultnog mjesta” i jednog od “simbola Sarajeva”. Jer ovako kako je danas je valjda bolje. Ovako Dom mladih zjapi prazan i održava se rasipanjem novca poreskih obveznika. Upravi je svakako svejedno. Njoj su plate ionako sigurne.

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *