Kada je stavio veto na povećanje plata u kongresu, 30. američki predsjednik Calvin Coolidge izjavio je Kongresu da “niko nije bio počašćen za ono što je dobio. Čast je bila nagrada za ono što je dao. “Ova izjava uistinu opisuje Coolidgea kao čovjeka.
Ne samo da je bio duboko posvećen smanjenju poreza i balansiranju saveznog budžeta, već je bio posvećen i služenju kako svojim komšijama tako i cijeloj naciji. Coolidge je imao specifično shvatanje javne službe i nikad nije napuštao svoja temeljna uvjerenja. Te su ga osobine učinile voljenom osobom kakva je bio. Calvin Coolidge – iako je mekano govorio – pokazao je neizmjernu količinu hrabrosti u služenju svojoj naciji i ostao je vjeran svojim temeljnim uvjerenjima.
Važan način na koji je Calvin Coolidge pokazao tu hrabrost jeste njegov pristup javnoj službi. Prije svog mandata kao glavnog zapovjednika, vlada je godinama neobuzdano i nekontrolisano rasla i djelovala pod vodstvom Roosevelta, Tafta i Wilsona. Preraspodjela bogatstva, vladina regulacija i snaga sindikata bili su u porastu u Americi tokom ovog razdoblja progresivizma. Ubrzo nakon što je uskočio u Ovalni ured, Coolidge se odmah posvetio rezanju budžeta i poreza kako bi ukinuo ono što je nazvao “despotska ekspanzija”.
Iako ismijavano od mnogih, ovo smanjenje oporezivanja i državne potrošnje uštedjelo je prosječnom Amerikancu preko 200 dolara godišnje (oko 1.500 dolara danas). Coolidge je htio pomoći siromašnima, pa je shvatio da je to jedini način da donese istinsku, dugoročnu promjenu prema podizanju američkog standarda življenja. On i njegov sekretar za riznicu, Andrew Mellon, tu su politiku nazivali “naučno oporezivanje”. Coolidge je jednom rekao: “Prikupljanje poreza u većem iznosnu nego što je apsolutno neophodno je legalizirana pljačka”. Ovaj pristup je imao u vođenju države do zadnjeg dana.
Coolidgeu je trebala ogromnu količina hrabrosti da napusti prethodne metode upravljanje i zauzme novi pristup javnoj službi. Ovaj novi pristup bio je i utilitaran i utemeljen na snažnom poštivanju temeljnih ljudskih prava . Iako neortodoksan, njegovo principijalno upravljanje fiskalnom politikom omogućilo je mnogim siromašnim Amerikancima da postignu bolji život. S državnim dugom koji je gotovo prepolovljen, porastom bogatstva nacije od 17,5 posto, te smanjenjem nepismenosti za pola, njegov predsjednički mandat bio je uspjeh prema svakom standardu.
Snažna načela
Iako je naizgled bio rezerviran, Coolidge je bio čovjek jakih načela. Pozvao je svoje sugrađane da se vrate na dokazane principe američke političke tradicije i pozvao ih je na ispitivanje vlastitih uvjerenja u svjetlu tih načela. Vjerovao je snažno u granice društvenog inženjeringa, prirodu bogatstva, individualnu odgovornost i ovisnosti društva o moralnim i vjerskim vrijednostima. Njegova sposobnost da se drži ovih temeljnih uvjerenja u jeku nedaća rijetka je među ljudima.
U svojoj knjizi Coolidge, Amity Shlaes se referiše na predsjednika Coolidgea kao na našeg “veliko suzdržavaoca”. Ona sugerira da neaktivnost može donijeti korist nekoj naciji više od akcije, što su pokazali njegovi brojni vetoi na zakone. “Ovo je bio dječak s prstom u nasipu, kojim je zaustavljao veliku progresivnu plimu”, kaže ona ispravno. Tokom cijelog svog života, Calvin Coolidge odbacio je ono što je Bastiat nazvao “pravnom pljačkom” i radio na stvaranju ne samo bogatstva nego i ljepote.
Poruke o javnoj službi i temeljnim uvjerenjima Calvina Coolidgea održale su se gotovo čitavo stoljeće. Ovi čvrsti principi bili su temelji za njegovu sposobnost da kroz javne službe omogući bolju promjenu u Americi. Način na koji je mislio odredio je način na koji je živio; njegov je oblik slijedio njegovu funkciju. Calvin Coolidge je živio po principima koji su ga definirali. Njegov sisem vjerovanja nikad nije zastarjeo. Čak i u kulturološki globaliziranom svijetu u kojem živimo, ljudi koji su očajni za novim odgovorima, idejama i rješenjima, imaju jednostavan socijalni i moralni pod kojim je živio kao vječni odgovor.
