Razvoj stranačkog života u BiH : Prva muslimanska stranka brinula se za imetak begova

Piše: Danijal Hadžović

Prve političke stranke u Bosni i Hercegovini formirale su se prilično kasno. Smjena osmanske uprave austrougarskom vladavinom u našoj zemlji dovela je do početka organiziranja prvih modernih institucija u BiH, poput udruženja, institucija kulture i obrazovanja… Ipak, razvoj domaćeg političkog života i organizacija u BiH tekao je prilično sporo.

Odlukama Berlinskog kongresa Bosna i Hercegovina je formalno i dalje ostala dio Osmanskog carstva pod upravom Austro-Ugarske, a kako formalno-pravno nije bila njen sastavni dio tako ni građani Bosne i Hercegovine, u okviru monarhije, nisu uživali jednaka prava poput građana njenih punopravnih dijelova.

U političkom smislu, to je značilo da je domaća uprava gotovo u potpunosti popunjavana stranim činovnicima i da su domaći ljudi imali mali utjecaj na političke odluke u zemlji.

Nezadovoljstvo austrougarskom upravom i novim praksama u javnom životu vremenom je dovelo do otvorenog bunta muslimanskih elita koji je izrastao u Pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Glavni mu je cilj bio priznavanje osmanskog sultana kao vrhovnog vjerskog poglavara, a u skladu s tim, i prestanak miješanja okupatorske vlasti u školske i vjerske poslove.

Ovi zahtjevi muslimanskih elita vodit će i do formiranja Muslimanske narodne organizacije (MNO) 1906. godine, inače prve stranke u BiH. Njen osnivač i prvi predsjednik bio je Ali-beg Firdus. Imala je i svoje glasilo: „Musavat“ (Jedinstvo).

Uglavnom su je činili begovi i imućniji muslimanski zemljoposjednici, ali je od starta uživala veliku popularnost među širim muslimanskih stanovništvom. U skladu s prethodnim zalaganjem Pokreta za prosvjetno-vjersku autonomiju, MNO je u svom programu na prvom mjestu zahtijevala vjersku, odnosno muslimansku i vakufsko-mearifsku autonomiju, no ubrzo se ovaj zahtjev proširio i na zahtijevanje političke autonomije Bosne i Hercegovine.

Naime, već spomenuta činjenica da je BiH bila pod direktnom upravom Beča, koji je, prema svome nahođenju, postavljao činovnike i rukovodioce u Bosni i Hercegovini, prerastala je u sve veće nezadovoljstvo domaćeg stanovništva koje je počelo zahtijevati veća politička prava za sebe. MNO je zauzimala jasan stav da je BiH dio Osmanskog carstva, čiji je vrhovni poglavar sultan, a da je Austro-Ugarska vlast samo privremeni upravnik.

Vremenom, kako su se od srpskih elita pojačavali zahtjevi za agrarnom reformom, i MNO će u centar svog političkog djelovanja početi stavljati agrarno pitanje, zagovarajući da begovski zemljoposjednici zadrže svoju imovinu. Agrarni program MNO-a u osnovi je sadržavao zahtjev da se seljak oslobodi svog kmetskog prava i time pretvori u običnog najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu.

Tako će četiri osnovna politička cilja MNO-a u osnovi činiti zalaganje za: 1. Vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana; 2. Političku autonomiju BiH; 3. Priznavanje sultana kao vrhovnog vladara; 4. Očuvanje begovskih posjeda.

Formiranje prvih stranaka dešavalo se u vrijeme snažnog nacionalnog buđenja u BiH te je dominirao princip nacionalno-vjerskog organiziranja radi ostvarivanja kolektivnih ciljeva svake vjerske ili nacionalne grupe ponaosob. U tom smislu i prvo stranačko organiziranje u BiH bilo je posljedica vjerskih zahtjeva muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, što će postaviti i osnovni princip za organiziranje ostalih stranaka u BiH. Naime, temelj formiranja stranaka postat će nacionalna ili vjerska pripadnost i zahtjevi vezani za njih.

MNO, za razliku kasnijih srpskih i hrvatskih stranaka, nije imala nacionalni program niti je uopće posebnu pažnju posvećivala nacionalnom pitanju muslimana u BiH. Prvenstveno je isticala islam kao temeljni identitet bh. muslimana. Ipak, stranka nije tvrdila ni da su muslimani dio srpskog ili hrvatskog identiteta. Jednostavno, prema ovom pitanju je zauzimala indiferentan stav.

Stranka je slabo marila i za školovanje muslimanske omladine te se samo jedna tačka njenog programa odnosila na školstvo. Da pismenost i školstvo nisu bili važni faktori ove stranke, govori podatak da je smatrala da treba zabraniti školovanje ženske djece. Prema svome karakteru, bila je izrazito konzervativna, orijentirana prvenstveno ka interesima vladajuće zemljoposjedničke elite.

Ali-beg Firdus, osnivač MNO-a, bio je potomak ugledne kapetanske porodice koja je upravljala Livnom od 1750. do 1835. godine. U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a ostalu naobrazbu je stekao samostalno. Govorio je turski, perzijski i arapski jezik.

Od 1885. do 1894. godine bio je općinski zastupnik u Livnu, a gradonačelnik Livna bio je od 1895. do 1900. godine, kada je dao ostavku ne slažući se s politikom vlade. Od 1900. godine član je Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu.

Firdus, kao vođa zemljoposjedničkog krila Pokreta muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, krajem 1906. godine pozvao je muslimanske predstavnike na sastanak na kojem je 6. decembra 1906. formirana Muslimanska narodna organizacija, kao prva stranka u historiji BiH.

U narednom broju feljtona donosimo tekst o političkom organiziranju srpskog naroda u BiH i formiranju Srpske narodne organizacije.