Piše: Danijal Hadžović
„U cijeloj Federaciji rodilo se prošle godine manje od stotinu djece čiji su roditelji Srbi“.
Ovaj zlokobni i morbidni naslov osvanuo je jučer na Stvatu, huškačkom glasilu Stranke demokratske akcije (SDA), finansiranom turskim novcem.
Da ovo nije nikakav lapsus ni nespretno sročen naslov potvrđuje sam sadržaj teksta, u kojem se autor u analizi krvnih zrnaca rođenih beba u Federaciji BiH naslađuje nad činjenicom što se u ovom entitetu gotovo i ne rađaju „srpska djeca, te što hrvatski roditelji, kako je zaključio, procentualno rađaju manje djece u odnosu na bošnjačke (autor slavodobitno utvrđuje da je to u znatno većem procentu nego što je bio i odnos Bošnjaka i Hrvata na popisu 2013. godine).
Zeleni fašizam
-
Morbidna naslovnica SDA-ovog glasila
Autor je zaboravio napomenut da se beba od pripadnika sva tri naroda u ovoj zemlji iz godine u godinu rađa sve manje, da je Bosna i Hercegovina u odnosu na 1991. izgubila najmanje milion stanovnika, da mladi ljudi zbog nezaposlenost i bespersprektivnosti godinama masovno napuštaju BiH, što dugoročno ostavlja prijetnju potpunog socijalno-demografskog kolapsa naše države. No, to autoru nije ni bitno.
Naime, ovaj tekst otkriva upravo kakav mentalni sklop i politički cilj stoji iza stanja svijesti koje podržava i dijeli vrijednosti Stranke Demokratske akcije (SDA). To je mentalni sklop koji se raduje i otvoreno priželjkuje nestanak Srba i Hrvata na onome što su u svom mozgu omeđili kao bošnjačku fildžan teritoriju.
Degutantno je brojati krvna zrnca, ali nekada, posebno kad imate posla sa šovinistima kojima je to osnov pogleda na svijet, nije loše spustiti se na njihov teren da bi se neke stvari pojasnile.
Stoga, spomenimo kao primjer da je ženska košarkaška reprezentacija BiH, nakon jučerašnje veličanstvene pobjede nad Belgijom, jednim od favorita za osvajanje Evropskog prvenstva, danas ostvarila i drugu pobjedu nad Turskom, čime smo se plasirali u drugi krug. U reprezentaciji potpuno dominiraju djevojke „nebošnjačkih“ imena.
Jedno od te “srpske djece” rođene u Federaciji je i Lana Pudar, djevojka ili djevojčica koja je ove godine ostvarila drugi najbolji rezultat na svijetu u plivanju i ozbiljan je pretedent na olimpijsku medalju. Njen otac Velibor, inače nekadašnji golman Veleža, kako bi otklonio špekulacije, nedavno se i javno oglasio jasno rekavši da će Lana nastupati isključivo za svoju domovinu – Bosnu i Hercegovinu.
SDA brigade
-
Ispovijest urednika Stava
Lana, Nikolina, Melisa, Miljana, Milica, Matea, itd., posljednjih dana Bosancima i Hercegovima donose radost koje nam u društvenom sivilu i beznađu očajnički fali. No sve to previše ne interesuje skučene i šovenske umove iz SDA-ovih glasila koje priželjkuju da ih u njihovoj koncepciji fildžan-države uopće ne bude.
Nažalost, na ovom svijetu uvijek će biti ljudskog ološa, šovinista, fašista, bijednika, nacionalističkih umobolnika, vjerskih fanatika, trulih duša natopljenih mržnjom i neuravnoteženih bezumnika koji su u džamiji doživljavali vjersko prosvjetljenje kroz strujni udar….
Ipak, ovo nisu tek tako neki marginalni ekstremisti koji piskaraju po nekom anonimnom blogu, nego medijski odredi SDA stranke koja ovom državom vlada 30 godina. Iste one SDA koja u svojim deklaracijama i demagoškim proglasima povremeno drvi i o građanskoj državi i suživotu, dok u praksi slavi nestanak „sprske djece“ u Federaciji, probosanski orijentirane Srbe i Hrvate naziva četnicima i ustašama, te crta mete na čelo svakome ko se usudi raskrinkavati i govoriti o kriminalu, nesposobnosti i političkoj katastrofi koju provodi porodična oligarhija na čelu ove stranke i njen kružok.
Ne da se nijedan član SDA nikada nije ogradio od monstruoznosti i ludila koje njihove medijski Gebelsi objavljuju u njihovo ime, nego, kako ispliva koja afera i kako im se topi moć, tako i svoje Gebelse puckaju da budu sve radikalniji i morbidniji.
Je li to ta Bosna i Hercegovina za koju se zalaže SDA? Znamo svi da jeste. I zato je vrijeme da se zapitamo je li zaista želimo da ovaj civilizacijski ponor budu i naše dominantne vrijednosti koje nam grade društvo? Je li želimo društvo Filipa, Mursela, Drnišlija i Zečeva i njihovih srpskih i hrvatskih ekvivalenata, ili društo u kome nam Nikolina, Marica, Melisa i Jonquel u zajedništvu i slozi donose uspjehe i radost?
