Piše: George Sorosh
Naši zakoni o marihuani očito donose više štete nego koristi. Kriminalizacija marihuane nije spriječila da marihuana postane najčešće korištena ilegalna supstanca u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim zemljama. Ali to je rezultiralo velikim troškovima i negativnim posljedicama.
Agencije za provođenje zakona danas troše milijarde dolara poreznih obveznika pokušavajući provesti ovu neprovedivu zabranu. Otprilike 750.000 hapšenja se svake godine izvrši zbog posjedovanja malih količina marihuane te predstavljaju više od 40% svih hapšenja zbog droga.
Reguliranje i oporezivanje marihuane bi uštedjelo poreznim obveznicima milijarde dolara troškova oduzimanja i zatvora, a istovremeno osiguralo mnogo milijardi dolara prihoda godišnje. Također bi se smanjio kriminal, nasilje i korupcija povezani s tržištima droga i kršenja građanskih sloboda i ljudskih prava do kojih dolazi kada je velik broj građana koji poštuju zakone podložan hapšenju. Policija bi se umjesto toga mogla usredotočiti na teški kriminal.
Rasne nepravde koje su sastavni dio politike kriminalizacije marihuane ne mogu se zanemariti. Afroamerikanci nisu vjerovatniji od ostalih Amerikanaca da koriste marihuanu, ali imaju tri, pet ili čak 10 puta veću vjerojatnost – ovisno o gradu – da budu uhapšeni zbog posjedovanja marihuane. Slažem se s Alice Huffman, predsjednicom kalifornijskog NAACP-a, kad kaže da krivično-pravni sistem više šteti mladima nego sama marihuana. Davanje milionima mladih Amerikanaca trajne evidencije o hapšenju zbog droga, koja bi ih mogla pratiti cijeli život, ne služi ničijim interesima.
Rasne predrasude također pomažu objasniti porijeklo zabrane marihuane. Kad su Kalifornija i druge američke države prvi put odlučile (između 1915. i 1933.) kriminalizirati marihuanu, glavni motivi nisu bili utemeljeni u nauci ili javnom zdravstvu, već u predrasudama i diskriminaciji imigranata iz Meksika koji su bili na glasu da puše “ubojitu travu”.
Ko ima najviše koristi od držanja marihuane ilegalno? Najveći korisnici su glavne kriminalne organizacije u Meksiku i drugdje koje godišnje zarađuju milijarde dolara od ove ilegalne trgovine – i koji bi brzo izgubili svoju konkurentsku prednost da je marihuana legalna roba. Neki tvrde da bi se preselili samo u druga ilegalna poduzeća, no vjerovatnije je da će ih se oslabiti uskraćujući im laku zaradu koju mogu zaraditi marihuanom.
To je bio samo jedan od razloga zbog kojeg je Latinoamerička komisija za droge i demokratiju – kojom su predsjedala tri ugledna bivša predsjednika, Fernando Henrique Cardoso iz Brazila, César Gaviria iz Kolumbije i Ernesto Zedillo iz Meksika – uključila dekriminalizaciju marihuane među svoje preporuke za reformu politike droga u Americi .
Kao i mnogi roditelji i bake i djedovi, zabrinut sam zbog toga što će mladi ljudi imati problema s marihuanom i drugim drogama. Najbolje je rješenje, međutim, iskreno i učinkovito obrazovanje o drogama. Jedno istraživanje za drugim pokazuje da tinejdžeri imaju bolji pristup marihuani – a često i drugim drogama – od većine odraslih i da im je lakše kupiti marihuanu nego alkohol. Legalizacija marihuane odraslima može olakšati kupnju marihuane, ali teško je može učiniti dostupnijom mladima. Radije bih uložio u učinkovito obrazovanje nego u neučinkovito hapšenje i zatvaranje.
Gospodin Soros je predsjednik uprave Soros fondacije i osnivač Fondacije za otvoreno društvo.
