Prije osamdeset godina Japan je bombardirao Pearl Harbour. Bila je to teška pogreška, koja je odvela najmoćniju zemlju svijeta u rat i osudila japansko carstvo na propast. Bistrovidni japanski admiral navodno se požalio: “Bojim se da smo samo probudili usnulog diva i ispunili ga strašnom odlučnošću.”
Danas je Japan miroljubiv, bogat i inovativan. Japanci su bili ti koji su obnovili svoju zemlju, ali im je zadatak olakšala supersila koja ih je porazila. Ne samo da je Amerika bila izvor stvaranja liberalne, kapitalističke demokratije u Japanu; također je stvorila i svjetski poredak u kojem je Japan mogao slobodno trgovati i rasti. Ovaj redoslijed nije bio savršen i nije se primjenjivao svugdje. Ali bio je bolji od svega što je postojalo prije.
Za razliku od prijašnjih velikih sila, Amerika nije koristila svoju vojnu dominaciju da bi stekla komercijalnu prednost na račun svojih manjih saveznika. Naprotiv, dopuštala je da bude vezana, većinu vremena, zajedničkim pravilima. A taj sistem utemeljen na pravilima omogućio je velikom dijelu svijeta da izbjegne rat i napreduje.
Nažalost, Amerika je umorna od svoje uloge jamca liberalnog poretka. Div nije baš ponovno zaspao, ali njegova odlučnost posustaje i neprijatelji ga testiraju. Vladimir Putin gomila trupe na granici s Ukrajinom i uskoro bi mogao izvršiti invaziju. Kina vrvi zračnim prostorom Tajvana borbenim avionima, koristeći makete američkih nosača aviona za vježbanje cilja i isprobavajući hipersonično oružje. Iran je zauzeo takav maksimalistički stav u nuklearnim pregovorima da mnogi promatrači očekuju njihov kolaps. Dakle, dvije autokratske sile prijete da će zaplijeniti zemlju koja je trenutno pod demokratskom kontrolom, a treća prijeti da će prekršiti Ugovor o neširenju oružja izgradnjom nuklearne bombe. Koliko daleko bi Amerika išla da spriječi takva nepromišljena djela?
Joe Biden ponekad zna zvučati snažno. 7. decembra upozorio je Putina na teške posljedice ako Rusija pokrene novi napad na Ukrajinu. Zadržao je sankcije Iranu. A u oktobru je rekao da Amerika ima “opredjeljenje” za obranu Tajvana, iako su saradnici insistirali da se politika nije promijenila. (Amerika je dugo odbijala reći hoće li poslati snage da odbiju kinesku invaziju, kako ne bi potaknula bilo kakvu tajvansku akciju koja bi je mogla izazvati.) Kina se pitala je li Biden pogriješio ili je lukavo nagovijestio robusniji stav. 7. decembra Američki Zastupnički dom donio je veliko povećanje budžeta za odbranu. Također ove sedmice Biden je trebao održati “Samit za demokractju”, kako bi potaknuo zemlje koje poštuju pravila da se udruže.
Pa ipak, Amerika je postala nevoljna koristiti čvrstu moć u velikom dijelu svijeta. Koalicija jastrebova i golubova u Washingtonu poziva na “suzdržanost”. Golubovi kažu da pokušavajući kontrolirati svijet, Amerika neizbježno biva uvučena u bespotrebne sukobe u inostranstvu u kojima ne može pobijediti. Jastrebovi kažu da se Amerika ne smije odvratiti od jedinog zadatka koji se računa: suprotstavljanja Kini.
Bilo koja od ove dvije vizije podrazumijevala bi djelomično, destabilizirajuće američko povlačenje, ostavljajući svijet opasnijim i neizvjesnijim. Bidenov debakl u povlačenju iz Afganistana naveo je neke da sumnjaju u američku spremnost da odbrane svoje prijatelje ili odvrate svoje neprijatelje, a mnoge da se zabrinu oko sposobnosti njenog planiranja. Predsjednikove labave riječi o američkom nuklearnom kišobranu potkopali su vjeru među saveznicima da ih još uvijek štiti. I premda Biden ne vrijeđa saveznike kao što je to činio Donald Trump, često ih ne konsultuje, narušavajući veze povjerenja koje su dugo umnožavale američku moć.
Jednako kao i instinkti bilo kojeg predsjednika, važno je i raspoloženje zemlje koja ih bira. Amerika više nije samouvjereni hegemon 1990-ih. Njena relativna moć je oslabila, čak i ako je ostala bez premca. Nakon Iraka i Afganistana, birači su se umorili od stranih avantura. Radikalna politička podjela u SAD-u, koja se nekoć zaustavila na rubu vode, paralizira većinu aspekata politike. Više od 90 ambasadorskih mjesta ostalo je upražnjeno, a Kongres je blokiran. Amerika je odbila pridružiti se trgovinskom paktu koji bi nadopunio njene vojne veze u Aziji ekonomijom. Nemilosrdna politička drama, uključujući stvari kao što su sporni izbori i nošenje maski, čini Ameriku previše podijeljenom kod kuće da bi pokazala održivu svrhu u inostranstvu.
Bilo bi pogrešno pretpostaviti da će se stara, angažirana Amerika vratiti – uostalom, Trump bi mogao biti ponovno izabran 2024. Ako se želi očuvati liberalni poredak, druge sile će morati dati svoj dio, da se pripreme za svijet u kojem imaju manje pomoći, ali i zadržavaju Ameriku angažiranom. Postoje neki znakovi toga. Japan i Australija su signalizirali da će pomoći u odbrani Tajvana. Britanija se pridružila Americi u dijeljenju nuklearne podmorničke pogonske tehnologije s Australijom. Nova njemačka vlada nagovještava tvrđu liniju protiv Rusije.
Bit će potrebno više prilagođavanja svijetu s manje Amerike. Demokratije, posebno u Evropi, trebale bi trošiti više na odbranu. Oni, kao što su Tajvan i Ukrajina, koji su u opasnosti od napada, trebali bi se učiniti neprobavljivima, na primjer pojačavanjem njihove sposobnosti za asimetrično ratovanje. Što su bolje pripremljeni, manja je vjerojatnost da će ih neprijatelji napasti.
Ljubitelji poretka utemeljenog na pravilima trebali bi međusobno dijeliti više informacija. Trebali bi pokopati stare svađe, kao što su uzaludne prepirke između Japana i Južne Koreje oko historije. Oni bi trebali stvarati dublje i šire saveze, formalno ili neformalno. Indija bi se iz vlastitog interesa trebala odreći ostataka nesvrstanosti i približiti se Quadu, s Australijom, Japanom i Amerikom. NATO ne može prihvatiti Ukrajinu, budući da pravila kažu da je napad na jednog, napad na sve, a Rusija je već okupirala ukrajinski teritorij. Ali članice NATO-a mogu ponuditi Ukrajini više oružja, gotovine i obuke kako bi joj pomogli u odbrani.
Ako se liberalni poredak slomi, američki saveznici će teško patiti. Nakon što nestane, i sami bi Amerikanci mogli biti iznenađeni kada otkriju koliko su imali koristi od toga. Ipak nije sve izgubljeno. Odlučan i ujedinjen napor demokratija mogao bi očuvati barem dio sistema utemeljenog na pravilima i spriječiti da svijet sklizne natrag prema sumornoj historijskoj normi, u kojoj jaki maltretiraju slabe. Malo je zadataka važnijih ili težih.
