Pišu: Jeffrey Miron i Sarah Eckhardt (FEE)
Globalna kontroverza oko genetski modificiranih organizama klasična je priča o krijumčarima i baptistima. Aktivisti koji pogrešno vjeruju da je GMO opasan za konzumiranje udružili su se s prodavačima pesticida i insekticida kako bi uskratili siromašne u svijetu za tehnologije koje spašavaju živote.
Ovo je tragedija.
GMO povećavaju prinose usjeva, poboljšavaju nutritivnu vrijednost usjeva i smanjuju emisiju stakleničkih plinova. Oni koji žele poboljšati životni standard i brinuti se za okoliš trebali bi biti zgroženi GMO ograničenjima diljem svijeta.
Iako su ‘Baptisti’ skeptični po pitanju sigurnosti GMO-a, golem konsenzus naučnika slaže se da je GMO siguran za jelo. Ne oštećuju zdravlje organa, ne uzrokuju genetske mutacije kod ljudi ili životinja, ne utječu na trudnoće ili prenosne gene kod onih koji ih konzumiraju.
Saveznici koji se bave krijumčarenjem – industrija pesticida i insekticida – ugroženi su usjevima visokog prinosa i otpornih na bolesti kojima nisu potrebni njihovi proizvodi.
Za razliku od konvencionalnog uzgoja biljaka ili životinja, koji kombinira sve gene iz dva izvora, GMO se stvara podešavanjem genetskog koda organizma. To omogućuje preciznije izmjene, kao što je umetanje gena otpornog na bolesti ili gena koji proizvodi više vitamina C. Ciljane izmjene omogućuju istraživačima da poboljšaju konvencionalne postupke uzgoja i stvore organizme koji su optimizirani za specifične uslove poljoprivrede.
To ih čini pogodnim za povećanje sigurnosti hrane i podizanje poljoprivrednika iz siromaštva. Poljoprivrednicima u siromašnim zemljama nedostaje pristup selekciji sjemena, poljoprivrednoj opremi, gnojivima, pesticidima i tehnologijama za navodnjavanje koje su široko rasprostranjene u bogatim zemljama. Bez ovih proizvoda, njihovi usjevi su osjetljiviji na korov i štetočine i daju znatno manji prinos od usjeva u razvijenom svijetu. Kada su pesticidi dostupni, poljoprivrednici ih često primjenjuju ručno, što pridonosi trovanju pesticidima.
Prednosti GMO-a dobro su poznate poljoprivrednicima u ovim uslovima. U Keniji proizvođači mlijeka traže od svoje vlade da ukine zabranu GMO-a jer su rastuće cijene hrane za stoku bez GMO-a mnoge ostavile bez posla. Budući da su poboljšanja biljaka ciljanija, GMO-i imaju veći prinos, zahtijevaju manje sintetskih pesticida i gnojiva te su otporniji na bolesti od konvencionalnih usjeva.
Na primjer, genetski modificirani pamuk bacillus thuringiensis (Bt) povećao je prinos indijskog pamuka između 50 i 70 posto između 1975. i 2009. i smanjio trovanje insekticidima za 2,4 miliona slučajeva godišnje. Budući da su poljoprivrednici izgubili manje usjeva zbog bolesti i štetnika, njihova je dobit porasla za čak 50 posto. Za poljoprivrednike koji si ne mogu priuštiti traktore i gnojivo, ovo GMO sjeme koje smanjuje troškove učinkovit je način povećanja proizvodnje hrane.
Ipak, samo četiri afričke zemlje dopuštaju GMO usjeve, a velik dio jugoistočne Azije ograničava pristup GMO-u. Fondacija za informacijsku tehnologiju i inovacije procjenjuje da bi ograničenja GMO-a mogla koštati zemlje s niskim i srednjim dohotkom do 1,5 biliona dolara izgubljenog prihoda do 2050. Na Filipinima je Vrhovni sud zabranio Bt patlidžane, iako je nekoliko studija provedenih u zemlji pokazalo brojne zdravstvene i dohodovne beneficije.
Osim svih ovih prednosti, GMO smanjuju emisije ugljika po proizvedenoj jedinici. Usvajanje genetski modificirane tehnologije smanjilo je emisije stakleničkih plinova ekvivalentno uklanjanju 15,27 miliona automobila s cesta 2018. godine i spasilo svijetu oko 16,1 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta. Ovo je otprilike 14 posto obradivog zemljišta u Sjedinjenim Državama.
Ipak, Evropska unija se udaljava od GMO-a i ima za cilj da 25 posto evropskih farmi proizvodi organske proizvode do 2030. godine.
Nenaučne grupe i dalje kontroliraju raspravu o GMO-u na štetu globalne gladi i nastojanja da se smanje emisije. Vlade, posebno one siromašnih zemalja, trebale bi ukinuti svoje zabrane i omogućiti puni pristup GMO-ima.
Jeffrey Miron
Jeffrey Miron je viši predavač i direktor preddiplomskih studija na Odjelu za ekonomiju na Univerzitetu Harvard, kao i direktor ekonomskih studija na Institutu Cato. Njegovo područje stručnosti je ekonomija libertarijanizma; zalagao se za mnoge libertarijanske politike, uključujući legalizaciju svih droga i dopuštanje bankrota propalih banaka.
Sarah Eckhardt
Sarah Eckhardt je studentica na Univerzitetu Wisconsin, Madison.
