Ahmet Ağaoğlu, tvorac liberalnog kemalizma

Ahmet Ağaoğlu, poznat i kao Ahmet Bey Ağaoğlu (azer. Əhməd bəy Ağaoğlu; decembar 1869. – 19. maj 1939.), bio je istaknuti azerbajdžanski i naturalizirani turski političar, publicist i novinar. Bio je jedan od utemeljitelja panturkizma i liberalnog kemalizma.

 

Emigrirao u Tursku

Ağaoğlu je rođen u decembru 1869. u šiitskoj muslimanskoj porodici u gradu Shusha u pokrajini Elisabethpol, Rusko Carstvo.

Godine 1905. Ağaoğlu je odigrao važnu ulogu u sprječavanju etničkih sukoba između Armenaca i Azera. Te godine također je izabran za zastupnika u Dumi za muslimane Trankavkazije. Zajedno s Nasib begom Yusifbeylijem, Ağaoğlu je postao osnivač Nacionalnog komiteta “Difai” (Branilac) u Ganji, koji se 1917. ujedinio s Turskom partijom federalista i Musavatom u jednu stranku. Bježeći od policijskog progona i mogućeg zatvaranja, krajem 1908., Ağaoğlu se preselio u Istanbul tokom Mladoturske revolucije.Pridružio se iranskom nacionalističkom udruženju (Anjoman-e Sa’ādat) u Istanbulu i sarađivao s njegovim tiskovnim organom Sorushom 1909. godine. Ağaoğlu je pisao svoje eseje u ovom perzijskom časopisu sa stajališta iranskog patriotizma i jedva je kritizirao proruskog šaha Perzije, Mohammad Ali Shah Qajar i ruska vojna intervencija u Iranu. Postao je osmanski državljanin 1910. i imenovan je školskim inspektorom, a zatim instruktorom na Istanbulskom sveučilištu (Darülfünun). Godine 1912. pridružio se Centralnom odboru Odbora za jedinstvo i napredak i izabran je u Osmanski parlament kao zastupnik Karahisara

U istim godinama, zajedno s drugim emigrantima iz Ruskog Carstva, poput panturkističkih pisaca Yusufa Akçure i Ali bey Huseynzadea, Ağaoğlu je postao ključna figura u turskom pokretu koji je predvodio Akçurin časopis Türk Yurdu (“Turska domovina”) i postao predsjednik pokreta Türk Ocağı (“Tursko ognjište”).

Nakon uspostave Azerbajdžanske Demokratske Republike (ARD) u maju 1918., Ağaoğlu se vratio u Azerbajdžan. Postao je azerbejdžanski državljanin, izabran je u parlament (Milli Mejlis) i imenovan je da predstavlja ADR na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. Međutim, Britanci su ga zatvorili na Malti dok je bio na putu za konferenciju. Oslobođen je tek 1921.

 

Ataturkov savjetnik

Nakon oslobođenja preselio se u Ankaru i tamo nastavio svoje novinarsko i političko djelovanje, kao glavni urednik službenih novina Hâkimiyet-i Milliye (“Nacionalni suverenitet”) i kao blizak Atatürkov savjetnik. Bio je toliko uspješan u svom poslu da ga je 29. oktobra 1921. Atatürk imenovao generalnim direktorom štampe i informiranja. Od decembra se vratio u Ankaru preuzimajući svoj posao koji je uključivao upravljanje Agencijom Anadolija. Govoreći u prilog vesternizaciji i sekularizaciji turskog društva, napisao je 1928. godine:

Ako je Zapad superioran u materijalnom pogledu, onda je to zbog njegove ukupnosti – njegovih vrlina i mana. Istočni sistem prožet je religijom na svim nivoima i to je donijelo pad, dok je sekularizacija Zapadu donijela nadmoć“.

Kao pristalica turskog lidera Kemala Ataturka, Ağaoğlu je razvio vlastitu inačicu liberalnog kemalizma.  Zagovarao je slobodnu tržišnu ekonomiju sa socijalnim politikama i dovoljno regulacija koje jamče pravedno tržište, slično Atatürkovom etatizmu.

Ağaoğlu je sebe opisao kao “reformistu i kemalistu” “. Kao zagovornik individualnih sloboda unutar Ataturkove Republikanske narodne stranke, kritizirao je neke od stranačkih politika. Kasnije se Ağaoğlu udaljio od CHF-a sa svojim liberalno utemeljenim idejama i pridružio se Liberalno-republikanskoj stranci, na sam Atatürkov zahtjev te je opisan kao jedna od najvažnijih osoba u ovoj stranci, čak i njen ideolog. Nakon gađenja ove stranke 1930. Ağaoğlu se nije vratio u CHP nakon zatvaranja Liberalne republikanske stranke.

Shvatanje individualizma imalo je važno mjesto u misaonom i političkom životu Ahmeta Ağaoğlua, koji je jedan od značajnih predstavnika modela prosvijećenog političara, široko zastupljenog u prvim godinama Turske Republike. Svoje poglede na modernizaciju, društvo, demokraciju, slobodu i ekonomiju vrednovao je u okviru individualizma. S obzirom na opću političku atmosferu u zemlji i u svijetu tih godina, jasno je da je Ağaoğluov pristup bio sasvim izuzetan. U ovim godinama kada je liberalizam izgubio kredibilitet u intelektualnim i političkim krugovima, a sve više jačale kolektivističke ideologije i pogledi, Ağaoğlu je ustrajno zagovarao da se politička, ekonomska i socijalno liberalna načela uzmu kao osnov kako bi nova država Turska opstala i razvijala se na snažan i zdrav način.

 

Emancipacija žena

Ağaoğlu je kulturni i obrazovni napredak smatrao glavnim dijelom nacionalnog oslobođenja i smatrao je emancipaciju žena dijelom borbe. Ağaoğlu je bio prvi pripadnik azerbejdžanske nacionalne inteligencije koji je digao glas za jednaka prava žena.

U svojoj knjizi Žena u islamskom svijetu, objavljenoj 1901., ustvrdio je da “bez oslobođenih žena ne može biti nacionalnog napretka”.

 

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *