Piše: Kody Jense (FEE)
Mark Twain se širom svijeta smatra jednim od najvećih američkih pisaca. Očekivano, ljudi svih političkih uvjerenja nastojali su ga prisvojiti kao svog saveznika. Od klasičnih liberala do progresivaca, pripadnici svih političkih pravaca nalazili su srodnu dušu u Twainu.
Jedan od argumenata u korist klasičnih liberala jeste pismo koje je Twain napisao o uglavnom laissez-faire američkom predsjedniku Groveru Clevelandu.
„Od svih današnjih javnih ljudi, on zauzima prvo mjesto u mom poštovanju i divljenju – sljedeći je tek na dvjesto dvadeset petom mjestu. On je jedini državnik kojeg trenutno imamo“, napisao je Twain. „Cleveland pijan vrijedi više ovoj zemlji nego cijeli ostali skup javnih ljudi trijezan. Plemenit je; svi njegovi porivi su veliki, čisti i uzvišeni. Volio bih da imamo još jednog takvog.“
Jedan odlomak iz njegovog fikcionalnog djela također ukazuje na njegovu naklonost slobodnom tržištu.
Politička ekonomija 6. stoljeća
U priči Jenkijevac s Connecticuta na dvoru kralja Arthura, Amerikanac iz 19. stoljeća zadobije udarac u glavu i biva prebačen u Srednji vijek. Naoružan znanjem o tehnologiji i političkoj filozofiji, pokušava reformisati monarhiju u industrijsku republiku.
U jednoj sceni, Jenkijevac raspravlja o koristima slobodne trgovine s kovačem iz strane kraljevine koji brani svoj lokalni protekcionistički sistem.
Prvo, kovač pokušava dokazati prednosti protekcionizma:
„U tvojoj zemlji, brate, kolika je plata nadglednika, nadničara, kolara, pastira, svinjara?“
„Dvadeset pet milrejsa dnevno; to jest, četvrtina centa.“
Kovaču lice zablista od radosti. Kaže:
„Kod nas imaju dvostruko više!“
Jenkijevac mora priznati da su u kovačevoj zemlji plate generalno više. Ali uzvraća pitanjima:
„Koliko plaćate funtu soli?“
„Sto milrejsa.“
„Mi plaćamo četrdeset. Koliko plaćate za govedinu i ovčetinu – kad je kupujete?“ – To je bio precizan udarac.
„Varira ponešto, ali ne mnogo; može se reći sedamdeset pet milrejsa po funti.“
„Mi plaćamo trideset tri.“
Dijalog se nastavlja, a Jenkijevac pokazuje da su cijene dobara u protekcionističkoj zemlji znatno više. Uvjeren je da je „izbio dušu“ iz protekcionizma, ali kovač ima kontraargument:
„Zbilja, čini mi se da ne razumijem. Dokazano je da su naše plate dvostruko veće,“ kaže on, „kako onda možeš reći da si izbacio sadržaj iz toga – i ako ne griješim ime tvog čudnog izraza, prvi put mi je po milosti Božijoj dato da ga čujem.“
Jenkijevac pokušava objasniti ekonomiju:
„Da, da, ne poričem to. Ali to nema veze s tim; iznos plate izražen u kovanicama s besmislenim imenima nije važan. Važno je koliko se za tu platu može kupiti – to je poenta.
Zamislimo jedan slučaj. Recimo da tvoj radnik kupi:
1 funtu soli, 1 tucet jaja, 1 tucet pinti piva, 1 bušal pšenice, 1 laneno odijelo, 5 funti govedine, 5 funti ovčetine.
Sve to košta ga 32 centa. Treba mu 32 radna dana da zaradi taj novac – 5 sedmica i 2 dana. Neka dođe kod nas, radi 32 dana za duplo manju platu; može kupiti sve to za nešto manje od 14 i po centi; to mu uzme oko 29 radnih dana, i ostane mu još pola sedmice zarade. Računaj to kroz godinu: uštedi pet do šest sedmica plate, tvoj radnik ništa. Sad valjda razumiješ da izrazi ‘visoka plata’ i ‘niska plata’ ništa ne znače dok ne vidiš za šta se mogu potrošiti!“
Jenkijevac vjeruje da je zadao „konačni udarac“ – i prima vječnu nagradu koju ekonomisti često dobijaju:
„Ali, avaj! Nije ih slomilo. Morao sam odustati. Ono što su ti ljudi cijenili bile su visoke plate; nije im bilo važno hoće li za njih moći išta kupiti. Vjerovali su u ‘zaštitu’ i kunuli se u nju – što je i bilo očekivano, jer su ih interesne grupe uvjerile da upravo zaštita donosi visoke plate. Dokazao sam im da su im plate u četvrt stoljeća porasle 30%, dok su troškovi života porasli 100%; dok su kod nas, za kraće vrijeme, plate porasle 40%, a troškovi života padali. Ali ništa nije pomoglo. Njihova čudna uvjerenja bila su neuništiva.“
S obzirom da se pogledi kovača danas ponovo vraćaju na scenu, ostaje da vidimo hoće li Jenkijev ekonomski razum ipak naći više slušalaca u našem vremenu nego na dvoru kralja Arthura.
