Piše: Zachary A. Collier (FEE)
Smit je upozoravao na centralizirano planiranje i kontrolu na nivou cijele ekonomije, ali ista logika se može primijeniti i na bilo koju organizaciju.
Tokom svoje karijere vjerovatno ćete imati različite šefove – neke dobre, neke loše. Na kraju se možda i sami nađete u poziciji da vodite druge – bilo da se radi o vođenju projektnog tima ili preuzimanju direktne nadzorne uloge. Postati menadžer može djelovati zastrašujuće. Naravno, svi žele biti dobar šef, ali nisu svi dobri šefovi.
Menadžment unutar organizacije je složena uloga s mnogo prilika za greške. Jedna od najčešćih zamki u koju upadaju novi menadžeri, kada prelaze iz faze izvršavanja posla u fazu nadgledanja rada drugih, jeste – odbijanje da prepuste kontrolu. Tu možemo naučiti od velikog ekonomiste Adama Smita i njegove Teorije moralnih osjećaja, gdje opisuje „čovjeka sistema“:
„Čovjek sistema, naprotiv, obično je veoma uvjeren u vlastitu mudrost; toliko je zaljubljen u zamišljenu ljepotu svog idealnog plana upravljanja, da ne može podnijeti ni najmanje odstupanje od njega. Pokušava ga uspostaviti u cjelini i u svim detaljima, bez obzira na velike interese ili snažne predrasude koje mu se mogu suprotstaviti. Čini se kao da zamišlja da može rasporediti različite članove velikog društva s jednakom lakoćom kao što ruka pomiče figure na šahovskoj tabli.“
Smit je upozoravao na opasnosti centraliziranog planiranja u ekonomiji, ali ista ideja važi i za organizaciju – ili složen projekat. Pokušaj kontrole svega „odozgo prema dolje“ neizbježno dovodi do neželjenih posljedica i nesklada.
Mikromenadžment vodi u nered
Mikromenadžment je jedan od načina na koji ljudi pokušavaju da zadrže kontrolu. Zamislite da imate šefa koji želi da upravlja svakim detaljem. Vjerovatno imate vlastiti način na koji želite obaviti posao, ali vaš šef stalno nameće kako tačno morate da radite. Takvi šefovi demotivišu zaposlene. Poput Smitovog „čovjeka sistema“, mikromenadžer ima svoju viziju kako stvari treba da se rade – i želi da svi slijede upravo taj plan. Smit dalje piše:
„Ne uzima u obzir da figure na šahovskoj tabli nemaju nikakav drugi princip kretanja osim onog koji im ruka nameće; ali da, na velikoj šahovskoj tabli ljudskog društva, svaki pojedinac ima vlastiti princip kretanja, potpuno različit od onog koji mu zakonodavac želi nametnuti. Ako se ti principi poklope i djeluju u istom smjeru, društvo funkcioniše lako i harmonično. Ako su suprotni, sve će biti u stanju velikog nereda.“
Naravno, u organizaciji ponekad moraju postojati pravila i naredbe „odozgo“. Ali problemi nastaju kad menadžeri ne dozvole da se informacije vraćaju i „odozdo prema gore“. Dobar menadžment zahtijeva povratne informacije i fleksibilnost, gdje svaki zaposleni ima slobodu da donosi odluke i rješava probleme samostalno – kada svaka figura na šahovskoj tabli slijedi vlastiti princip kretanja.
Prepoznajte ograničenja svog znanja
Fleksibilnost je važna zbog našeg vlastitog neznanja. Kada menadžment upravlja odozgo prema dolje, po krutim pravilima, namećući svoju volju, sistem se urušava. Kako veličina i složenost organizacije rastu, vjerovatnoća da jedna osoba posjeduje sve potrebno znanje postaje – nula. Kao što je F. A. Hayek primijetio u eseju Korištenje znanja u društvu, znanje „nikada ne postoji u koncentriranom ili integriranom obliku“, već kao „raspršeni dijelovi nepotpunih i često kontradiktornih informacija“ koje posjeduju različiti pojedinci. Smit o istom govori u Bogatstvu naroda:
„Koju vrstu domaće industrije bi njegov kapital mogao uposliti, i čiji bi proizvodi vjerovatno imali najveću vrijednost – očigledno je da svaka osoba to može daleko bolje procijeniti iz svoje lokalne situacije nego bilo koji državnik ili zakonodavac. Državnik koji bi pokušao da usmjerava privatne osobe kako da koriste svoj kapital, ne samo da bi sebi natovario nepotreban teret, već bi preuzeo ovlasti koje se ne mogu sigurno povjeriti nijednoj osobi, pa čak ni vijeću, i koje bi bile najopasnije u rukama nekoga dovoljno glupog i arogantnog da misli da ih može obavljati.“
Šta možemo naučiti od Adama Smita o menadžmentu?
-
Dobar menadžer ne pokušava da kontroliše sve kao figure na šahovskoj tabli. Umjesto toga, treba jasno komunicirati viziju i ciljeve, a zatim dopustiti zaposlenima da sami planiraju i realizuju posao.
-
Povratna informacija je ključna. Zaposlenici moraju imati mogućnost da iznesu svoje mišljenje i predlože rješenja kad stvari ne idu kako treba.
-
Fleksibilnost je od presudne važnosti. Postoji više puteva do istog cilja, a mikromenadžment vodi samo do konflikta i frustracije.
-
Skromnost je vrlina. Dobar menadžer zna da ne zna sve – i zna kada treba vjerovati znanju i iskustvu svog tima.
Kada jednom preuzmete rukovodeću ulogu u karijeri, korisno je da imate otvoren um, tražite savjete i mentorstvo, te da učite što više o liderstvu i menadžmentu. Danas postoje nebrojeni izvori – knjige, časopisi, web stranice – koji se bave ovom temom.
Ali dok istražujete savremene izvore, ne zaboravite i lekcije o menadžmentu koje nam je Adam Smit ostavio još prije više od 200 godina.
Zachary A. Collier je doktor nauka, je vanredni profesor menadžmenta na Univerzitetu Radford
