Meni
Kategorije

Tekst objavio dana jul 8, 2017 u Društvo, Izdvojeno | 0 +

Jay-Z, moderni američki kapitalist: Od dilanja droge do enormnog bogatstva

Jay-Z, moderni američki kapitalist: Od dilanja droge do enormnog bogatstva

Jay-Z je pružao potporu Demokratskoj stranci i njegova je obitelj u prisnom odnosu s bivšom prvom obitelji SAD-a. No, ono što je posebno fascinantno za Shawna “Jay-Z” Cartera jest to što je njegov uspjeh izgrađen po principima slobodnotržišnog kapitalizma, bez kojeg nikada ne bi prerastao okolnosti u kojima je rođen, piše Brittany Hunter, politologinja i urednica stranica Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE).

Odrastao u državnim stanovima 1980-ih i okružen drogama tijekom mladosti, Shawn Carter je zaslužio život kakav sad vodi. Na svom najnovijem albumu, 4:44, pjesma “Marcy Me” govori o tome koliko je njegova situacija uistinu bila teška kad opisuje svoju četvrt kao “Marcy kuće, gdje dječaci umiru na tisuće”.

Još od ranih dana Carter je imao osjećaj za glazbu, često smetajući svoju braću i sestre, lupajući po improviziranim bubnjevima na kuhinjskom stolu usred noći. Njegova samohrana majka učinila je ono što je mogla, kupivši mladom Carteru njegov prvi “boombox” i ohrabrujući ga da hrani svoj talent. Brzo je shvatio da može stvoriti vrijednost tako što će svoj hobi pretvoriti u karijeru i započeti s freestylingom, pisanjem tekstova i nastupom u svome kvartu, čiji su ga stanovnici od milja zvali “Jazzy”.

Ali “Jazzy” nije mogao pomoći svojoj majci da stavi hranu na stol sa svojom glazbom, ili barem još u tom trenutku. Znači, on je radio jedino što je mogao: prodavao je kokain. I dok neću pričati o vrlinama prodaje kokaina i cracka, bila je to sustavna tragedija, prečesta u kvartovima poput Carterovog.

Državna politika je zadržavala crnačku zajednicu u “projektima” (getu), a potom gledala na drugu stranu jer su ti susjedi bili uništeni epidemijom cracka. A onda je došao “rat protiv droge” u kojem su ti ljudi bili još više uništeni, budući da je vlada prešla s nesvjesnog neznanja na brutalnu provedbu, stvarajući stotine obiteljskih kućanstava bez očeva koji bivaju poslani u zatvor zbog nenasilnih kaznenih djela vezanih za droge.

Ali, iako je Carter izabrao manje slavan put ka zaradi, sigurno nije rasipao novac koji je zaradio. Iskoristio ga je za snimanje, produkciju i izdavanje prvog vlastitog albuma koji je tada prodavao iz svog automobila. Na kraju se pridružio i drugim brooklinškim reperima 1995. godine kako bi formirao neovisnu etiketu Roc-A-Fella Records.

Čak i kad je počeo razvijati svoj ugled i karijeru, nikada nije bio rastrošan. Naprotiv, uložio je u druge neovisne izdavačke kuće, sportske timove i brojne poslovne pothvate. Ali, od svih njegovih ulaganja, bila je jedna propuštena prilika koja ga je smetala, a koja je također inspirirala nekoliko redaka na albumu 4:44.

“Financijska sloboda – moja jedina nada”

Nedavno je gostujući na iHeart radiju o pjesmi “The Story of OJ” na svom novom albumu rekao:

“Svi zarađujemo novac, a onda svi gubimo novac, pogotovo kao umjetnici. Ali kako, kad imaš neku vrstu uspjeha, kako pretvoriti to u nešto veće?”

Pjesma je oštra kritika OJ Simpsonovog načina života, trošenje novca u nastojanju da se udalji od korijena. Ali njegov neobičan način života nije važan – bez zvučnih ulaganja, Simpson je ne samo izgubio sav svoj novac, nego je konačno otišao u zatvor, nakon što je pokušao počiniti prijevare.

Carter ostavlja duboku mudrost svojim slušateljima, govoreći im da je ova pjesma, kao i sam album, njegov pokušaj “dati vam milijun dolara vrijednu igru za 9,99 dolara”.

Osuđujući svoje kolege koji su prokockali svoje novostečeno bogatstvo bez ulaganja, kaže: “Želite znati što je važnije od bacanja novca u striptiz klubu? Kredit”. A dok govori o vrijednosti koju je zaradio ulaganjem u umjetnost i komentirajući kako je ponosan što je to mogao ostaviti svojoj djeci, on donosi još jedan bitan element slobodnotržišnog kapitalizma: neuspjeh.

Prije nego što je gentrifikacija povijesno “grubih područja” postala trend u posljednjih nekoliko godina, Carter nije vidio razloga ulagati u svoje susjedstvo, izbor radi kojeg sad žali kad je postalo jedno od najtraženijih krajeva Brooklyna. “Mogao sam kupiti mjesto u Dumbou prije nego što je postao Dumbo za 2 milijuna dolara. Ta ista zgrada danas vrijedi 25 milijuna dolara. I pogodite kako se osjećam? Dumbo (glupo, op.a.)”.

I premda osuđuje vlastiti nedostatak predviđanja, ima poantu kad savjetuje svoje slušatelje:

“Please, don't die over the neighborhood that your mama rentin'/ Take your drug money and buy the neighborhood, that's how you rinse it”

Ne samo da je njegov savjet ekonomski koristan, već donosi još jednu važnu točku: kapitalizam koji se koristi za društvenu promjenu je učinkovitiji od intervencija države. Vladin “rat protiv siromaštva” pokazao se kao ništa više nego rat protiv siromašnih unatoč dobrim namjerama političara. Ali stvaranje vrijednosti, zarađivanje novca, a zatim odluka da se taj novac vrati u zajednicu je investicija koja može imati trajne utjecaje na dobrobit lokalnih stanovnika. I tko će bolje ulagati u zajednicu od onih koji je poznaju najbolje?

Jay-Z je javno kritizirao politiku uplitanja države u crnačke zajednice i štetu koju je učinila i nastavlja činiti. Ali poanta u “The Story of OJ” jest ta da je “financijska sloboda” jedini način da pobjegne od tiranskog sustava koji je pretrpjelo susjedstvo, poput one u kojoj je Carter odgojen. Ali, da stvarno razbijemo lance koje je država okrenula našem biću, ekonomska pokretljivost je bitna, a to je istina koju Carter živi od samoga početka.

“Znamo tko smo, ali ne znamo u što se možemo pretvoriti”

Okolnosti u kojima smo rođeni ne definiraju tko ćemo postati i što ćemo pridonijeti svijetu, a Carter je savršena personifikacija ove konstatacije.

Kada je broadwayski čudotvorac Lin-Manuel Mirande bio upitan zašto je odabrao hip-hop u svom revolucionarnom mjuziklu Hamilton, govorio je o usporedbama između života Aleksandra Hamiltona i njegove sposobnosti da sebe “otpiše” iz svojih okolnosti i onih repera poput Jay-Z-ja i ostali koji su činili istu stvar:

“Onog trenutka kad je napisao pjesmu kako bi napustio otok, ja sam reagirao: ‘Pa to je kao hip-hop. Da biste doslovno napisali stih koji vas izbacuje iz vlastitog stanja i mjesta koje je grozno, to je kao svatko od Jay-Z-ja do Lil Waynea…Dok sam čitao knjigu, sve te hip-hop analogije su stalno iskakale.”

Poput Hamiltona, Carter je rođen u situaciji koja ga je vezala kao statistika od prvog daha. Ali on ju je iskoristio kao svoju prednost. Nije mogao promijeniti prošlost niti mijenjati svoje korijene pa je odlučio prigrliti sve. Ne bi skrivao svoje nedostatke. Umjesto toga pretvorio bi svoja iskustva u novac.

Carter se nikad nije ogradio od govora o svom odgoju i njegovom vremenu kao dileru droge. Zapravo, njegov je život služio kao predmet njegovih stihova, čak i prisjećajući se na starijem albumu pucanja u vlastitog brata sa samo 12 godina zbog krađe.

Carter je uspio podnijeti svoju turobnu situaciju i pretvoriti je u svoju prednost, ponovno stvarajući vrijednost, ali i dokazujući da je kapitalizam veliki izjednačitelj. Nije važno tko ste ili iz kakva ste susjedstva došli; ako možete stvoriti nešto što pruža vrijednost drugima, možete doslovce postati ono što želite.

Međutim, kao i Alexander Hamilton, čiji je osobni život bio predmet onoga što je nazvano prvim američkim seksualnim skandalom, Carterovi obiteljski problemi prijetili su uništiti sve što je izgradio. Ali, Carter i njegova supruga, Beyoncé, pronašli su način da zarade čak i na najnepovjerljivijim osobnim problemima.

Od limuna napraviti limunadu

Čak i oni bez ljubavi za Beyoncé morali su se nakloniti “Queen Bey” nakon objavljivanja njenog vizualnog albuma Lemonade 2016. godine. U 2014. cijeli svijet je promatrao Beyonceinu sestru kako tuče Cartera u dizalu. Glasine su nagovještavale da je Carter učinio nešto loše, što je rezultiralo ljutnjom njezine sestre Solange Knowles koja je ubrzo progovorila za medije.

Gotovo dvije godine kasnije, Beyoncé je cijelom svijetu dala ono što su čekali: cijelu priču o onome što je Carter učinio da zasluži ljutnju obitelji Knowles.

U onom što je bilo jedna od najvećih reklama u povijesti ili najveći prikaz sirovog, necenzuriranog osjećaja nakon što vas je suprug javno izdao, Beyonce je Carterovu nevjeru upotrijebila kao svoj adut na albumu koji je na kraju postao najprodavaniji album u svijetu 2016. godine.

Možda nikad nećemo znati kako se Beyoncé osjećala u viralnoj snimci njezine sestre koja je tukla njenog muža, ali to više nije važno jer su Knowles i Carter zajedno radili da ponovno prihvate pripovijest na način koji je zadovoljio potrošače koji žele više. Uzeli su sve te boli i neugodnosti – koktel emocija koje smo svi osjetili s vremena na vrijeme – i prosuli ih po srcima slušatelja. Zajedno, dinamični dvojac Carter-Knowles uzeo je svoje bračne probleme i odnio ih ravno u banku i čak izvukao popularnost “Limunade” uključivši Carterovu stranu priče u njegov album 4:44, koji je upravo objavljen prošlog tjedna.

Oba albuma objavljena su isključivo na Carterovim vlastitim glazbenim stranicama, Tidal. Ako su predani fanovi ili znatiželjni korisnici željeli čuti album prije opće populacije, morali bi se prijaviti za besplatnu probnu verziju na Tidal kako bi ga poslušali. Prava genijalnost ovog izdanja je ta što su mnogi, uključujući i mene, zaboravili otkazati svoje članstvo na Tidalu nakon završetka razdoblja besplatnog probnog razdoblja, donoseći dodatne prihode za par. Osim toga, za one koji su već koristili besplatno probno razdoblje za slušanje Limunade, oni ne bi mogli dobiti još jedno besplatno probno razdoblje kako bi čuli Carterov 4:44. Čak i ako potrošač nije imao interesa za rap, mogućnost slušanja Jay-Zjeve strane limunadne drame učinila je Tidal pretplatu vrijednom za mnoge.

Napiši svoj izlaz

Sjedinjene Države trebale su biti “zemlja prilika” gdje mjesto i status vašeg rođenja nisu trebali biti pokazatelji onoga što bi oslikavalo vašu budućnost. Dopuštajući tržištu da posluje s većom slobodom nego u ostatku svijeta, bilo koja osoba imala je priliku preuzeti vlastiti talent i rizik kako bi stvorila vrijednost i osigurala si vlastiti opstanak – i fizički i ekonomski.

Ljepota ovog sustava, kao i njegovi nedostatci, izvrsno su prikazani u svijetu rap glazbe i hip-hop kulture. To je posebno zato što je taj žanr nastao unutar najugroženijih četvrti u kojima je državna intervencija postigla antitezu svoje izvorne namjere. Umjesto oslobađanja onih iz nižih socioekonomskog podrijetla, ti su pojedinci držani zarobljeni u svojim okolnostima zahvaljujući Vladinim birokratima koji žele dokazati da je država jedino sredstvo otkupljenja.

Međutim, kako je pokazao Shawn “Jay-Z” Carter, nitko ne treba čekati na državu da ga spasi iz loše situacije. Stvorite novu vrijednost, zaradite novac i ulažite mudro, a uspjeh postaje neizbježan – barem dok država ne intervenira da zahtijeva smanjenje vašeg bogatstva. No, kako Carter kaže o Vladi na svom novom albumu, “Shout out to all the murderers turned murals, plural, fuck the Federal Bureau”.

Preuzeto sa: Liberal.hr

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Napiši komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Share This