Osvrćući se na svoju karijeru jednog od najistaknutijih ekonomista i političkih lidera Poljske, Leszek Balcerowicz ponudio je sažetu lekciju za kreatore politika širom svijeta.
„Većina problema rezultat je loše politike,“ rekao je za The Wall Street Journal 2012. godine. Demokratski sistemi su, objasnio je, izloženi interesnim grupama koje nastoje proširiti moć države iz finansijskih i ideoloških razloga. „Čak i kada bi u vladi sjedili anđeli, što nije slučaj, ako ne postoji protivteža u obliku zagovornika ograničene vlade, doći će do pomaka ka većem etatizmu, a na kraju i do stagnacije i krize.“
Balcerowiczevo vođstvo kao premijera pomoglo je Poljskoj da se izvuče iz stagnacije i krize komunizma nakon 1989. godine. Dvije decenije nakon što je uveo „šok terapiju“ liberalizacije i privatizacije, Poljska je bila jedina zemlja u Evropi koja je izbjegla recesiju tokom ekonomske krize 2008–2009.
Danas je njegova mudrost neupitna. Ove godine, Poljska će postati 20. najveća ekonomija svijeta, prestigavši Švicarsku na najnovijim rang-listama Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, koje se temelje na bruto domaćem proizvodu (BDP). Manje od 35 godina nakon što se oslobodila sovjetskog centralnog planiranja, Poljska ne samo da ima čast biti najuspješnija ekonomija nastala iza željezne zavjese – ona je postala legitimna svjetska sila.
Grubi pokazatelj ukupnog BDP-a možda čak i potcjenjuje koliko je transformacija Poljske bila izuzetna. Bolja mjera je BDP po glavi stanovnika, koji pokazuje ekonomski učinak po osobi. Prema podacima Svjetske banke iz 2023. (prilagođenim inflaciji i izraženim u konstantnim dolarima iz 2021), poljski BDP po glavi iznosio je oko 13.000 dolara kada je zemlja 1990. ušla u kapitalističku eru. Do 2023. godine narastao je na 44.400 dolara.
Iako to i dalje zaostaje za prosjekom Evropske unije (54.400 dolara), Poljska je zapanjujućom brzinom sustizala razliku. Godine 1990. njen BDP po glavi bio je tek 38 posto prosjeka EU. Do 2000. popeo se na 46 posto, do 2010. na 60 posto, a 2023. dostigao je 82 posto.
To je izvanredno dostignuće za samo nešto više od jedne generacije. Trend se vjerovatno nastavlja, jer je poljska ekonomija u 2024. zabilježila gotovo 3 posto rasta, dok je EU u cjelini jedva dostigla 1 posto.
Stalni, tridesetogodišnji uspon Poljske izgrađen je na čvrstim temeljima odgovorne fiskalne politike. Poljska je zemlja s niskim porezima (po evropskim standardima). Od ranih 2000-ih, njena stopa poreza na dobit bila je znatno ispod svjetskog prosjeka. Poljska ekonomija također ima koristi od relativno malog javnog duga, koji ne smije prelaziti 60 posto BDP-a zahvaljujući ustavnoj odredbi koju je Balcerowicz pomogao uvesti 1990-ih. (Da je Amerika imala slično ograničenje, državni dug bio bi ograničen na oko 17 biliona dolara, a ne na 29 biliona koliko iznosi danas.)
Ekonomski uspjeh Poljske još je upečatljiviji u poređenju s drugom centralnoevropskom zemljom koju su nedavno veličali dijelovi američke desnice.
Mađarska je nekada bila bogatija od Poljske – njen BDP po glavi iznosio je 21.400 dolara 1990, kada se također oslobodila sovjetske dominacije – ali danas zaostaje i čini se da sve više pada unazad. Dio krivice ide na račun mađarskog premijera Viktora Orbána, koji je tokom 2010-ih krenuo u ekonomski i ideološki projekt koji je privukao pažnju konzervativaca i nacionalista širom svijeta, posebno u SAD-u. Uz gušenje imigracije, Orbán je žestoki ekonomski intervencionista. Primjerice, 2021. uveo je agresivne kontrole cijena hrane, goriva i drugih potrepština kako bi se borio protiv inflacije.
Taj pomak ka etatizmu donio je predvidive nestašice i, kako je Balcerowicz upozoravao, stagnaciju. Mađarska ekonomija pala je u recesiju nakon što je u posljednja dva kvartala 2024. zabilježila negativan rast.
Orbán je vješt u privlačenju pažnje na sebe. Ali stabilnost i rast Poljske trebali bi pokazati pravi put – ne samo za centralnu Evropu, nego za svaku zemlju koja se oslobađa okova autoritarne ideologije i centralnog planiranja koje je prati.
