Piše: Daniel J. Mitchell (FEE)
U jučerašnjem stupcu podijelio sam komični videozapis koji se rugao svemogućem globalnom neuspjehu socijalizma.
Pokušao prevladati i tipičan odgovor mojih ljevičarskih prijatelja istaknuvši da skandinavske nacije nisu uzori za statizam.
„U globalnom poretku ekonomske slobode nordijske zemlje postižu relativno visok nivo, s Danskom i Finskom u prvih 20. Skandinavske zemlje imaju velike države blagostanja, ali inače imaju vrlo laissez-faire ekonomsku politiku. Nordijske zemlje postale su bogate kada je vlada bila mala, ali rast je usporen otkad su socijalne države nametnute“.
Na temelju nekih e-poruka koje sam primio, neki kritičari teško razumiju ovaj argument.
Sve ovo je vrlo frustrirajuće jer sam više puta pokušao dokazati ovu poentu. Zato sam satima razmišljao o tom pitanju, pokušavajući shvatiti postoji li neki način pomaganja ljudima da to shvate.
Možda će ovaj grafikon iz Ekonomske slobode svijeta pomoći. Na temelju pet glavnih kategorija ekonomske slobode, on pokazuje da je nekad značajni jaz između Sjedinjenih Država i Skandinavije gotovo potpuno nestao.
Drugim riječima, svatko ko tvrdi da su skandinavske države socijalističke, također mora misliti i da su Sjedinjene Države i socijalističke.
Da ne bue zabune, postoje razlike. Ako pogledate određene kategorije ekonomskih sloboda, Amerika dobija znatno bolji rezultat od nordijskih država glede fiskalne politike.
No, dobijamo znatno lošiji rezultat za pitanja upravljanja kao što su imovinska prava, korupcija i vladavina zakona.
Također, malo smo lošiji s trgovinom i malo bolji s regulacijama.
Donja crta je da su i Sjedinjene Države i skandinavske nacije orijentirane na tržište, ali i opterećeni mnogim lošim vladinim politikama. Ako nas to čini socijalističkim, koji je onda pravi izraz za nacije u kojima vlada ima puno veći trag, poput Francuske, Italije ili Grčke?
Šta je s Venezuelom i Zimbabveom?
Ili Sjevernom Korejom i Kubom?
Ono što govorim jest da postoji spektar i trebamo biti svjesni da postoje različiti stepeni etatizma. I nacije bliže jednom kraju mnogo su različite od zemalja bližih drugom kraju.
Mnogo drugih ljudi upućuje slične argumente o nordijskim zemljama.
Tim Worstall, pišući o Finskoj za CapX, naglašava laissez-faire prirodu skandinavskih naroda, istodobno ističući da postoji stepen decentralizacije koji veliku vladu čini nešto manje neučinkovitom.
„… visoke stope poreza doista smanjuju stope ekonomskog rasta podcjenjujući poticaje. Kao također i intervencija birokratije i državnog planiranja. I ako želite nešto od toga, onda stvar morate minimalizirati na nekoj drugoj tački. Drugim riječima, morate ubiti birokratiju kako biste ostavili mjesta za visoke porezne stope i još uvijek imali rastuću ekonomiju. … To je više ili manje kako Finska i drugi Skandinavci rade stvari. … Druga važna tačka je koliko su decentralizirani svi oni. … Mnogo veći dio paketa plata odlazi u lokalnu samoupravu … Taj se lokalni novac prikuplja i lokalno. … Tako je učinkovitost sistema, nešto što se izgubi kad … ljudi šalju svoj novac u nacionalnu vladu da bi se on distribuirao s vrha bez te lokalne odgovornosti. … ako želite skandinavski život onda morate i činiti stvari kao i oni. Vrlo lokalna uprava i oporezivanje te izrazito manje ekonomski intervencionistička vlada“.
Amen. Lokalna vlada često je loša, ali rijetko je loša kao centralizirani sistem.
Također sam pronašao članak iz 2016., koji se mora prčitat, od Coreya Iacona.
„Demokratski socijalizam pokušava kombinirati većinsku vladavinu s državnom kontrolom sredstava za proizvodnju. Međutim, skandinavske zemlje nisu dobri primjeri demokratskog socijalizma u praksi jer nisu socijalističke. U skandinavskim zemljama, kao i svi ostalim razvijenim nacijama, sredstva za proizvodnju prvenstveno su u vlasništvu privatnih osoba, a ne zajednice ili vlade, a resursi se dodjeljuju za njihovu tržišnu upotrebu, a ne vladi ili za planiranje zajednice. … istina je da skandinavske zemlje pružaju … velikodušnu mrežu socijalne sigurnosti i univerzalnu zdravstvenu zaštitu, no opsežna socijalna država nisu ista stvar kao socijalizam. … Skandinavci prihvataju brand slobodnog tržišnog kapitalizma … Časopis Economist opisuje skandinavske zemlje kao “snažne slobodne trgovce koji se odupiru iskušenju da interveniraju kako bi zaštitili svoje čuvene kompanije” … Te zemlje također su među prvih 10 u svijetu po lakoći poslavanja
Ako ne vjerujete Worstallu i Iaconou, pogledajte ovu tablicu podataka koju sam pripremio još u 2015.
Uzeo sam ljestvicu ekonomske slobode u svijetu i uklonio sam varijable za fiskalnu politiku.
A ono što tu vidite je da su Danska, Švedska i Finska bili na prvih deset mjesta prema ekonomskoj slobodi. Norveška je 14.
To je uspoređeno s 24. mjestom Sjedinjenih Država.
Takđer, bilo je mnoštvo drugih evropskih nacija koje su rangirane kao slobodnija tržište nego Sjedinjene Države.
Dakle, trebali bismo biti zahvalni što imamo samo srednje veliku socijalnu državu. Budući da naš bolji rezultat fiskalne politike pomaže u neutraliziranju naših lošijih rezultata u ostale četiri varijable.
Nakon što je istaknuo da Sjedinjene Države sada imaju tek malu prednost nad skandinavskim narodima kada se gleda svih pet mjerila ekonomske slobode, to je još uvijek bolje od ničega.
Vjerojatno objašnjava, na primjer, zašto Amerikanci skandinavskog porijekla zarađuju mnogo više od svojih rođaka koji su ostali kod kuće.
I zašto Amerikanci svih pozadina uglavnom uživaju viši životni standard od ljudi u Evropi, čak i onih u nordijskim zemljama.
