Zašto je Meggle proizvodnju preselio iz Hrvatske u BiH: Kriza s koronom predstavlja ogromnu ekonomsku šansu za BiH koju političari ne žele da vide!

Zašto je Meggle proizvodnju preselio iz Hrvatske u BiH: Kriza s koronom predstavlja ogromnu ekonomsku šansu za BiH koju političari ne žele da vide!

Piše: Danijal Hadžović

U manje od mjesec dana dva velika ulagača – “British American Tobacco” (BAT) i “Meggle” – najavili su povlačenje iz Hrvatske. I dok se u slučaju BAT-a, odnosno Tvornice duhana Rovinj, koja se nalazi u njegovom vlasništvu, još čeka konačna odluka o tome odlaze li ili ostaju, “Meggle” sasvim sigurno do kraja godine zatvara svoj pogon u Osijeku i ugasi proizvodnju u Hrvatskoj. Ova informacija naišla je buru negodovanja i gnjeva u Hrvatskoj. Dok ekonomski lijevo usmjereni pojedinci za sipaju paljbu po Meggleu kao pohlepnim kapitalistima koji hrvatske radnike “ostavljaju na ulice”, dotle ekonomski liberalniji i racionalniji krugovi ispravno upozoravaju da Hrvatska plaća cijenu izrazito nepovoljnog poslovnog ambijenta i visokih poreza.

S te strane za nas u BiH je vrlo značajno što će Meggle svoju proizvodnju iz Osijeka preseliti u Bihać i Kragujevac. Razlozi su vrlo jednostavni: BiH je daleko jeftinija za poslovanje. Troškovi rada u našoj zemlji su za oko 40 posto niži nego u Hrvatskoj, porez na dobit skoro je duplo manji (10 naspram 18% ), uHrvatskoj je PDV-a među najvišima u Evropi (25 posto), dok BiH spada u grupu država s najnižim stopama PDV-a (17 posto), a električna energija u BiH najjeftinija je u čitavoj regiji.

Koliko manji nameti i troškovi poslovanja mogu biti ogromna strateška prednost neke države u globaliziranoj ekonomiji najbolje svjedoči primjer Irske, koja je zahvaljujući niskoj stopi poreza na dobit tokom devedesetih i dviljahiljaditih uspjela privući mnoge kompanije među onim najvećim u svijetu da se smjeste u ovoj državi, te je u rekordno kratkom periodu od jedne od najsiromašnijih zapadnoevropskih država došla na poziciju ČETVRTE DRŽAVE po BDP-u per capita u SVIJETU.

Niži troškovi poslovanja i relativno niski porezi koje BiH ima, u vrijeme krize, kada će se većina kompanija koje posluju internacionalno suočiti s gubicima, mogu predstavljati posebno bitnu stratešku prednost. Velika šansa za Bosnu i Hercegovinu je činjenica da će nakon krize s koronom koju je Kina proizvela i izvjesnog zahlađenja odnosa ove zemlje s ostatkom svijeta, mnoge multinacionalne kompanije biti primorane da se povuku iz Kine i zatraže novo pogodno utočište za svoju proizvodnju. Bosnu i Hercegovina, s odličnim geografskim položajem, niskom stopom poreza na dobit i generalno niskim troškovima rada u odnosu na ostatak Evrope bi iz svega mogla izvući izuzetnu korist.

Ipak, niski troškovi poslovanja i nizak porez na dobit neće biti dovoljni. Naša država generalno je na lošem glasu. Asociramo na rat, političku nestabilnost i sukobe, a od toga investitori bježe. Taj problem zahtijeva ozbiljno rebrendiranje naše zemlje, no osim toga imamo brojne sistemske prepreke za razvoj biznisa i investicije. Regulatorni okvir, kako pokazuju Indeksi o lakoći poslovanja i Indeks ekonomski hsloboda nam je među najgorim u Evropi, administrativne procedure su teško razumljive i duge, administracija je neefikasna, dobijanje dozvola dugotrajno i mukotrpni, a i razni oblici korupcije i političkih pritisaka često su prisutni kada su u pitanju investicije.

Stranke u BiH  imaju historijski trenutak raskrstiti sa lošim sistemskih praksama koje su predstavljale uteg i ekonomiji i društvu te postaviti temelje za jedan novi, zdraviji ekonomski siste i privlačenje investicija. Prema riječima ekonomskog nobelovca Miltona Friedmana “samo kriza, stvarna ili percipirana, producira stvarnu promjenu”.

 

ŠTA DA SE RADI

Dobar pomak napravljen je 2016. kada je usvojen Zakon o radu koji je omogućio mnogo lakše zapošljavanje i otupštanje u odnosu na prehtodni. Sada je, tokom krize, premijer FBiH Novalić najavio izmjene postojećeg zakona koje bi između ostalog omogućile rad od kuće, fleksibilnije radon vrijeme, lakše mijenjanje visine plate, itd. Upravo je kriza s koronavirusom pokazala koliko flesksibilnost rada i radnih sati može biti značajna za ekonomiju. Stoga, treba nastojati da dodatna liberalizacija Zakona o radu koja će omogućiti puno slobodnije i fleksibilnije planiranje rada ne bude samo privremeno nego i trajno rješenje.

Dalje je potrebno donijeti već dugo očekivane zakone o porezu na dohodak i zakon o doprinosima. Upravo se vrlo visoki doprinosi godinama od poslodavaca i ekonomista ističu kao jedna od glavnih kočnica za intenzivnije zapošljavanje i rast plata. Pored toga, visoki doprinosi primoravaju mnoge poslodavce da radnicima kroz nekoliko neformalnih kanala dio stvarne plate isplaćuju “na ruke” , što šalje lažnu sliku o stvarnoj visini plate, ali i uskraćuje državu za poreze. Novi zakon već je pripremljen, generalno sadrži dobra rješenja i predviđa smanjenje doprinosa kao i povećanje neoporezovane osnovice, te bi u narednom periodu trebalo insistirati na njegovom usvajanju.

No možda i najvažnija i najobuhvatnija reforma koja bi trebala biti urađena jeste ona koja se tiče deregulacije ekonomije u BiH. Posebno teška boljka bh. ekonomije i poslovanja privatnog sektora jeste ona čitava šuma teških, bespotrebnih i često kontradiktornih propisa koji svakom poduzetniku i firmi oduzimaju mnoštvo vremena, novca i nerava samo na ispunjavanje obaveza prema državi, umjesto da se za to vrijeme bave svojim poslom. Da stvar bude gora, nerijetko smo svjedoci i da upravo te mnogobrojne i komplesksne propise same državne insistucije koriste kao sredstvo pritiska na određene poslovne subjekte. Od Zakona o privrednim društvima preko Zakona o obrtu do Zakona o registraciji poslovnih subjekata potrebno je propise učiniti što jednostavnijim, razumljivijim i  konkretnijim. Ovako uređeni propisi pomoći će ne samo privrednim subjektima da lakše ispunjavaju svoje obaveze i rade transparentno, nego i samim državnim institucijama da efikasnije regulišu malobrojnija, ali jasnija pravila poslovanja. Potrebno je i znatno ubrzati proces registracije firmi i dobijanja dozvola. Ne bi bilo zgoreg i u svim opštinama otvoriti savjetovališta za poduzetnike radi pomoći u saradnji s državom.

U vezi s tim prijeko potrebno je intenzivnije provesti digitalizaciju javne uprave i omogućiti privrednicima da registraciju i obaveze prema državi izvršavaju online putem. Godinama su različiti nivoi vlasti odbijali u značajnijoj mjeri provesti digitalizaciju i omogućiti ljudima online registraciju i rješavanje birokratskih procedura. Ipak, kriza koja je nastupila s koronavirusom dobar dio državnih institucija natjerala je da usluge građanima počnu pružati online putem. Dakle, uz malo volje i pritiska državne institucije tehnički bi mogle biti u stanju relativno lako najveći dio svojih usluga prebaciti i na internet, ali očito je u nekim drugim faktorima bio problem.

 

KRIZE MOŽE BITI ŠANSA, ALI MALO JE NADE ZA OPTIMIZAM

BiH ekonomija suočava se s teškim izazovima. Uslijed krize posebno teško će biti pogođene uslužne djelatnosti, turizam i hotelijerstvo, privatna potrošnja će padati zbog čega će ispaštati kompletna privreda, a uslijed globalne krize i izvoz će se smanjiti. Ipak, za istinsku revitalizaciju bh. ekonomije sam paket pomoći neće biti dovoljan. Uz njega treba provesti i čitav niz sveobuhvatnih reformi koje će omogućiti daleko zdravije temelje za razvoj ekonomije u svijetu nakon korone.

Da bi se u novim geostrateškim i ekonomskim odnosima do koje će pandemija COVID-a-19 dovesti BiH mogla razmatrati kao poželjnu novu destinaciju za investiranje i otvaranje proizvodnje, neophodno je osigurati pravnu stigurnost, političku stabilnost, niske poreze i jednostavna pravila poslovanja.

Nažalost, među domaćim političkim strankama svijest o ovoj historijskoj prilici gotovo i da ne postoji. Osim kratkotrajne pažnje prema paketu pomoći i rješenjima koje su entitetske vlade predlagala za oporavak ekonomiji, o ekonomskim perspektivama nakon panedmije niko ne razmišlja. Stranke i javnost su tradicionalno  zaokupljene klanovskim borbama oko usvajanja budžeta, CIK-a, izbornog zakona, itd., opozicija se bavi politikanstvom i obećava da će sve biti bolje ako oni dođu na vlast, samo ne objašnjavaju kako, dok sindikatski uhljebi u želji za očuvanjem vlastitih privilegija i uz masovno podršku medija prijete da zaustave predloženi zakon o radu i bilo kakve reforme kojim bi se dirnulo u njihove ničim zaslužene privilegije. Sada je, nažalost, već izvjesno da će upravo spomenuto politikanstvo u sadejstvu s pritiscima parazitskih interesnih grupa spriječiti i one malobrojne već pripremljene ekonomske reforme za saniranje posljedica koronavirusa.

Bosna i Hercegovina već je jednom propustila ogromnu priliku da kroz provođenje reformi, izgradnju vlastitih institucija ibrendiranje sebe kao poželjne destinacije za investiranje privuče strani kapital i profitira iz ere globalizacije, kao što su to učinile mnoge druge istočnoevropske zemlje. Hoće li i korona, zahvaljujući kratkovidosti ključnih političkih aktera i pritiscima parazitskih interesnih grupa, postati novi propušteni voz, a zemlja umjesto investicijskom zamaha i dalje tavoriti u okovima parazitske administrativne mašinerije, propalih državnih kompanija i sadake kao osnovne filozofije ezgistiranja?

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *