LEKCIJA IZ ŠVICARSKE: Poslije korone treba nam više kapitalizma i manje, a ne više države

Autor: Eric Gujer (Neue Burcher Zeitung)

 

U krizi država preuzima zapovjedništvo. Zatvara granice, zatvara ljude u njihove kuće i upravlja novcem. Izvršna vlast koristi punoću svoje moći. To povećava zabrinutost da ćemo se naviknuti na to kako lako za upravljanje životnim rizicima možemo delegirati državu. Da očekujemo da ćemo moći odgoditi naše probleme – čak i ako je kuga odavno nestala.

Bilo da su u pitanju samozaposleni, srednje ili velike kompanije: Svi se nadaju da će kratkotrajni rad i krediti ublažiti utjecaj recesije. Legalno je da kompanije potraže pomoć. Istodobno, same moraju osigurati mjere za hitne slučajeve. Jedan poduzetnik mi je rekao da ima željezne rezerve s kojim može plaćati plate nekoliko mjeseci. Ovaj čovjek vjeruje da je svrha biti poduzetništva i pripremati se za životne neizvjesnosti. Dakle, ne radi se samo o ekonomiji, već i o vrijednostima. Riječ je o načelu lične odgovornosti, koje vrijedi za firme kao i za pojedince. Na tome se temelji naše slobodno društvo.

 

Pandemija nemilosrdno otkriva ranjivosti

Koronsku krizu možemo prevladati samo ličnom odgovornošću, a ne epidemijskim socijalizmom. Uz banalne detalje poput oralne higijene, pranja ruku i društvenog distanciranja. Ali također s manje dividendi i bonusa za finansijsku godinu 2020. ili uvidom da ćemo ove godine praznike provesti kod kuće. Odreći ćemo se nekih stvari i sve dok odricanje ne znači ništa više od neugodnosti, imali smo sreće.

Političari nas pokušavaju uvjeriti da je na raspolaganju dovoljno novca. “Ne postoji gornja granica”, tvrdi njemački ministar finansija. Švicarski parlament ovo nadmašuje ne birajući kojim profesijama i sektorima treba pomoć. Poruka je uvijek ista: niko se ne treba bojati, država se brine za sve. Možda se ovaj prijedlog može objasniti psihološki. Kroz krizu možemo razumno proći samo kolektivnom samoobmanom. Naravno, svi znaju da je žalba pogrešna. Epidemija već dovodi do otpuštanja. Unatoč svim isplatama pomoći, bit će puno bankrota – bez vaše vlastite krivnje, ali i zbog vaše vlastite krivnje. Pandemija je nemilosrdno otkrivala slabosti u preduzećima i politici.

Centralne banke preplavile su svijet jeftinim novcem od 2008. godine. Američke savezne rezerve trenutno svakodnevno izbacuju 63 milijarde dolara na tržišta. Američke kompanije udvostručile su svoj dug od finansijske krize, a mnoge se firme sada suočavaju s ograničenjima likvidnosti. Prikupljali su sredstva u očekivanju da će ekonomija poticana od centralnih banaka zauvijek zujati. Sada ovaj izračun ne djeluje zbog koronske krize. To je poduzetnički rizik.

 

Stare ideje, prepakirane

U krizi su sva očekivanja usmjerena prema kolektivu, a izvanredne situacije se mogu riješiti samo ako pojedinci donose ispravne odluke. U Bergamu, evropskom epicentru epidemije, ljekari, medicinsko osoblje i medicinske sestre nisu odustali unatoč riziku od infekcije i iscrpljenosti. Nisu to morali učiniti. Mogli su očajavati i dići ruke. Umjesto toga, borili su se za svaki život.

S druge strane, kolektivna priprema za krizu zaslužuje samo ocjenu “nedovoljan”. Vlade su ignorirale upozorenje da se virusne infekcije u Kini mogu u bilo kojem trenutku proširiti Evropom. Do skora nije bilo isporuke maski, što je još gore: predugo je bilo potrebno da vlasti odgovarajuće reagiraju na Covid-19.

Politika nije pametnija od bilo koga od nas. Stranke sada traže ono što su oduvijek tražile. Socijalisti izvlače prašnjivu ideju o dodatnim porezima za “bogate” iz ladice. Nemaštovitije ne može. Žele nas pretvoriti u sardine u konzervama – lijepo upakirane kao mjere korone. Ljevica je uvijek tražila da država intervenira u ekonomiju. Ispada da se u krizi država mora vratiti proizvodnji lijekova koja je premještena u Aziju. Ista država koja nije uspjela pohraniti dovoljno maski sada bi trebala znati kako najbolje dizajnirati globalizirane lance opskrbe. Pojedinac se čini malim, država pati od hurizma. Nikada se ništa ne mijenja u kontinentalnoj Evropi, čak ni u krizi.

Zdravstvo je najbolji primjer koliko država ne pomaže puno. Italija ima visoku javnu potrošnju  od gotovo 50 posto. Javni sektor, dakle, upravlja polovicom bruto domaćeg proizvoda. Ipak, bolnice su u normalnom radu već u lošijem stanju nego u Njemačkoj s državnom potrošnjom od 44 posto do sada ili u Švicarskoj s 33 posto. U 2015. godini u Italiji je umrlo 10.000 pacijenata zbog rezistentnih bolničkih bakterija, ali samo 2300 u Njemačkoj. Slični rezultat u slučaju koronske pandemije: Zzdravstvena zaštita u švicarskom kantonu Ticino nije se srušila poput bolnica u susjednoj Lombardiji. Državni novac je jedno. Učinkovitost je sasvim drugo.

 

Uvijek se pripremamo za krivu krizu

U Švicarskoj je tokom Drugog svjetskog rata hrane bilo malo. Tako je zemlja pošteđena bitke vodila „bitku za kultivaciju“. Gdje god je u gradovima bila livada, krompir je posađen po nalogu vlade. Država je također odlučila skladištiti stalne namirnice u ogromnim skladištima.

Ali pandemiji nedostaju maske, a ne hrana. Cijele švicarske obavezne zalihe ostaju netaknute. Država i velike institucije općenito uvijek se pripremaju za posljednju krizu. Ovo nije optužba, ne može biti drugačije. Ako država pripremi snagu, ako učini sve što može, to može učiniti samo u svrhu koja je ljudima uvjerljiva, jer su već doživjeli slične situacije. Društva su konzervativna, virusi nisu.

Pojedinci i firme, a ne država, imaju nove ideje i kreativnost koja im je potrebna za rješavanje kriza. Prije mnogo godina softverski milijarder Bill Gates upozorio je da je globalna pandemija najveći rizik za čovječanstvo. Bori se protiv zaraznih bolesti u cijelom svijetu s Fondacijom Bill and Melinda Gates.

Nakon ukidanja ograničenja trebat će nam kreativnost da se nosimo s prekretnicom. Najglasniji će biti oni koji se pozivaju na investicijske programe. Moramo se tome oduprijeti kao i zahtjevu da se značajno povećaju fondovi za zdravstvo. U Njemačkoj i Švicarskoj je još uvijek previše akutnih bolnica, koronska kriza ne mijenja potrebu za reformama.

 

Kako uspijeva privatna inicijativa

Vladina prekobrojna ponuda ima svoju cijenu. Država oduzima firmama i građanima moć kojom raspolažu. Prema prognozama Deutsche Bank, omjer njemačke vlade ove će se godine popeti na nešto više od 50 posto. Dakle, trenutno postoji preraspodjela od privatnog ka državnom. Dug koji sada pravi ministar finansija njegovi će nasljednici otplatili povećanjem poreza ili smanjenjem  državne potrošnje. “.  Privremeno su uvedeni mnogi novi programi radi finasciranja troškova saniranja krize. “Privremeno” može potrajati vječno.

Gdje god se širilo subvencionirano preduzeće, teško je doći do privatnih resursa. Kapital se ne koristi ciljano, ali samo tamo gdje postoji dovoljna količina zaliva države. Produktivnost opada. Kako se pojavljuje izlaz iz gašenja, trebali bismo biti svjesni da kriza zahtijeva dva odgovora. Medicinski, njome se moglo upravljati samo kolektivnom disciplinom. Ekonomski je potrebna kreativnost i motivacija svakog pojedinca.

Ovaj potencijal ćemo samo otključati ako stavimo državu na njeno mjesto nakon pandemije. Opseg smanjenja poreza ograničen je zbog novog duga, ali još nije iscrpljen. Pored toga, nepotrebni propisi trebali bi se ukloniti kako bi se potaknula ekonomija deregulacijom. Država mora postati mala da bi privatna inicijativa uspjela.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *