Među osam uslova koje je prošlog mjeseca Evropska komisija postavila pred vlasti Bosne i Hercegovine bez čijeg ispunjavanja naša zemlja nema nikakvih izgleda da dobije kandidatski status, istaknuto je mjesto zauzela sloboda medija i zaštita novinara. Zatražena je: “… garancija slobode izražavanja i medija i zaštita novinara, posebno odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnje i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima” .
Posljednji istupi Milorada Dodika, ali i njegovih kadrova na čelu institucija ove države, pokazuje da aktuelne etnonacionalističke vladajuće elite u BiH ne samo da nisu iskreno opredjeljenje za ispunjavanje uslova na putu ka EU, nego namjeravaju dodatno ograničiti slobodu izražavanja, obračunati se sa posljednjim preživjelim slobodnim novinarima i medije staviti pod režimsku kontrolu.
Upravo se u ovom kontekstu može tumačiti izjava direktora RAK-a Draška Milinovića koji je FACE televiziji i njenom uredniku Senadu Hadžifejzoviću uputio otvorenu prijetnju da će snositi „najrigoroznije mjere“ koje mu „Zakon o komunikacijama i nadležnosti omogućavaju“. Povod za ovu otvorenu prijetnju je Hadžifejzovića navodna rečenica u kojem je svog gosta, srbijanskog analitičara Dušana Janjića, upitao da li je rješenje da se Dodik “smijeni, smiri, ubije”.
Ubrzo je uslijedila otvorena hajka SNSD-a na Hadžifejzovića, koja je vrhunac doživjela upravo sa prijetnjom Milinovića.
Ovaj potez Milinovića ne treba čuditi, ako se uzme u obzir da se radi o osobi koja je radila kao savjetnik Milorada Dodka, u vrijeme kada je bio predsjednik Republike Srpske i koja je, nakon i više nego skromne novinarske karijere, preko predsjedničkog kabineta stigla najprije do pozicije direktora RTRS-a, pa potom i direktora RAK-a.
O tome koliko je Milinović bio profesionalan tokom svog upravljanja RTRS-om i koliko je kompetentan da bude čelna osoba koja će regulisati rad medija u BiH, najbolje govori činjenica da je pod njegovim vodstvom RAK ovoj instituciji izrekao čak 11 kazni.
Prijetnje upućene FACE TV-u skandalozne su prvenstveno zbog dva razloga. Prvi je što su zasnovane na neistini. Na usporenom snimku se jasno čuje da Hadžifejzović nije upotrijebio riječ „ubiti“, nego „umirit“.
Drugi je što Milinović, izlazeći izvan svojih okvira nadležnosti, novinarima i medijima najavljuje rigorozne kazne prije provođenja bilo kakve istrage i donošenja odluke. Na ovaj način Milinović preuzima ulogu despota kojem očigledno ne trebaju „ni sud ni suđenje“ i za kojeg očigledno pravila i procedure postoje samo pro-forme radi, a odluke on već samostalno donosi i objavljuje.
Da je u pitanju orkestrirana politička akcija, a ne ozbiljno i nepristrasno obavljanje regulatornog posla, pokazuje i činjenica da je nedugo nakon Milinovićeve objave, i novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio mogućnost donošenja zakona u RS po kojem bi se omogućilo krivično gonjenje novinara. Dodik bi nesumnjivo volio imati vlastitu inačicu zloglasnog „verbalnog delikta“ iz bivše Jugoslavije, koji bi mu omogućio da se preko brutalne zakonske sile obračuna i s posljednjim ostacima nezavisnog i antirežimskog novinarstva u Republici Srpskoj.
Zanimljivo je spomenuti činjenicu da su ovu Milinovićevu prijetnju oduševljeno pozdravile i botovsko-aktivističke strukture Stranke demokratske akcije, navodno velikog protivnika politika Milorada Dodika i njegovog SNSD-a. Upravo je Hadžifejzović posljednjih sedmica bio omiljena meta botovskih i paraobavještajnih struktura SDA. Nije zgoreg spomenuti ni da su za imenovanje Milinovića na poziciju direktora RAK-a 2020. glasali i svi ministri SDA u Vijeću ministara BiH.
Ovo nam govori da, dok s jedne strane zemlju drže u stanju stalne napetosti, nefunkcionalnosti i tenzije, SDA i SNSD ne samo da u praksi uspješno sarađuju po pitanju zadovoljavanju svojih ličnih i obostranih interesa, nego također dijele i vrlo slične ideološke poglede po pitanju slobode medija i uloge novinara u društvu. To ne treba previše da čudi ako se uzme u obzir da se njihovi mentori i politički uzori nalaze na istoku, u zemljama u kojima su medijske slobode na najnižem mogućem nivou, a novinari koji se usuđuju podići svoj glas protiv politika režima, masovno pune zatvore.
Jasno je da s takvim strankama i njihovim politikama Bosna i Hercegovina jedino može dodatno nazadovati po pitanju medijskih sloboda, kao i sloboda općenito. Da je tako, pokazuje i podatak da je prema Indeksu medijskih sloboda za 2022. BiH pala za čak 9. mjesta u odnosu na 2021., sa 58. na 67.
Ovim putem pozivamo sve ljudi kojima su sloboda, demokratija i ljudska prava na srcu da odlučno dignu glas protiv ovog pokušaja ušutkavanja medija koji nije po mjeri režima, jer je krajnji cilj preko resursa i batine vlasti eliminirati sve one medije i novinare koji se usuđuju kritički govoriti o potezima vlastodržaca u Bosni i Hercegovini.
