U februaru mjesecu u kojem je rođen Anders Chydenius (1729.), kao i mjesec u kojem je umro (1803.) u dobi od 73 godine. Preporučujem da nordijske zemlje Finska, Švedska, Danska, Norveška i Island od sada slave februar kao mjesec Andersa Chydenius. Bio bi to sjajan način da se oda počast čovjeku koji je vjerojatno bio najistaknutiji “klasični liberal” iz te regije svijeta.
Intelektualno proizvod prosvjetiteljstva, Chydenius je bio luteranski svećenik iz Finske koji je služio u zakonodavnom tijelu Švedske. (Finska je bila dio Švedske do 1809., kao i Norveška do 1905.). Bio je i mnogo više, dovoljno da ga se u nekim krugovima prozove “renesansnim čovjekom”. Osim što je bio pastor, političar i pisac, bio je naučnik, izumitelj, muzičar, očni hirurg, pionir vakcinacije i osnivač cijenjenog orkestra.
Poznat kao Adam Smith sa Sjevera, Anders Chydenius iznio je svoj ekonomski odgovor za merkantilizam [Švedska-Finska] u The National Gain 1765., sugerirajući koncept spontanog poretka jedanaest godina prije Adama Smitha u The Wealth of Nations: “Svaki pojedinac spontano pokušava pronaći mjesto i trgovinu u kojoj može najbolje povećati nacionalni dobitak, ako ga zakoni u tome ne sprječavaju. Za Chydeniusa, sloboda i marljivost bili su temelji ekonomski prosperitetne nacije; smjernice vlade samo su zagušile zupčanike prirodnog sistema ljudske interakcije.
Među ekonomistima, najpoznatije djelo ovog nordijskog uglednika bio je njegov pamflet iz 1765., Nacionalni dobitak. Reproduciran je u cijelosti, zajedno s drugim djelima autora i komentarima, u svesku iz 2016. pod naslovom Anticipating Adam Smith: The Selected Works of Anders Chydenius koji su uredili Maren Jonasson i Pertti Hyttinen.
Kao zakonodavac ispred svog vremena, Chydenius je jednom predložio da se sjeverni švedski gradovi naprave nekom vrstom poduzetničke zone – njegovim riječima, “slobodna država” u kojoj bi privatno vlasništvo i individualna sloboda bili norma:
Stanovnici bi mogli birati bilo koje zanimanje, sloboda trgovine bila bi potpuna, ne bi bilo privilegija, regulacija i poreza. Birokratija ne bi postojala, a jedini službenik bio bi sudac koji bi nadzirao da ničija prava ne budu ugušena.
Istinski klasičan liberal, Chydenius se zalagao za slobodu štampe, slobodnu trgovinu, jednaka prava pred zakonom bez obzira na rasu ili prihod, ukidanje posebnih povlastica vlade, slobodu govora i vjere, kao i transparentnost u javnim ustanovama . Te su ideje bile radikalne u njegovo doba, popularne stoljeće kasnije.
Lars Magnusson, u Anticipating Adam Smith, kaže da se u nordijskoj kulturi Chydeniusovog doba od radnika očekivalo da “služe svoje gospodare” jer su bili neka vrsta podklase, perspektiva koju je Chydenius žestoko napadao. Njegov “humaniji stav”, primjećuje Magnusson, “proistekao je iz njegovog vrlo dosljednog tumačenja doktrine prirodnih prava (kao i iz njegove vjere).”
Da su nordijske zemlje zapamtile ovu Chydeniusovu opasku, možda bi izbjegle skupu državu blagostanja koju su podigle sredinom 20. stoljeća i kasnije dramatično smanjile.
Što u društvu ima više mogućnosti da neke osobe žive od truda drugih, a što manje ti drugi sami mogu uživati u plodovima svoga rada, to se više ubija marljivost, prvi postaju drski, drugi očajavaju, a oboje nemarni.
Ideje su, slavno je napisao francuski pisac Victor Hugo, “moćnije od svih vojski svijeta.” Kada uzmemo u obzir eksploziju ljudske slobode u 19. stoljeću (popraćenu, ne slučajno, najvećim održivim ekonomskim rastom u historiji), ne smijemo zaboraviti muškarce i žene čije su prosvijećene ideje prethodile tom razvoju.
Anders Chydenius je očito bio jedan od njih.
Ni Finska ni Švedska nisu zaboravile Chydeniusa, na sreću. Njegov se lik pojavljuje na nekim novčanicama, kao i na barem jednom prigodnom novčiću. Po njemu su nazvana mjesta u obje zemlje.
